Protekla godina u Đuri Đakoviću bila je godina čišćenja, spajanja tvrtki i napuštanja pojedinih djelatnosti. Bila je to i godina otpuštanja i zbrinjavanja više od 20 posto zaposlenih, ali u tvrki tvrde kako je taj nezahvalan posao odrađen uz poštivanje svih zakonskih i kolektivnim ugovorom stečenih prava.
Značajan trud uložen je u vagonogradnju. Izgubivši svog najvećeg kupca, HŽ Cargo, Brođani su se odlučili transformirati i svoje mjesto pod suncem potražiti na tržištu EU. Danas tvrde kako su u tome i uspjeli.
- Jedan za drugim sklapamo ugovore kakve nismo imali godinama. Značajne iskorake napravili smo i u dijelu industrije i energetike, a rezultati se vide u velikom povećanju prihoda i ugovorenih poslova - rekao je predsjednik uprave Đuro Đaković Grupe Tomislav Mazal koji je na današnjoj konferenciji za novinare u Slavonskom Brodu govorio o trenutnom stanju grupacije i njezinim planovima za budući razvoj.
Prodaja vlastitih društava
Pri tom je izrazio uvjerenje kako će se taj trend nastaviti i u idućoj godini. Prema njegovim riječima, Đaković je uspio stabilizirati poslovanje te prvi put nakon 2012. ostvariti neto dobit u jednom kvartalu, s time da je ta dobit otprije četiri godine najvećim dijelom ostvarena zahvaljujući punoj proizvodnji borbenog oklopnog vozila, najprofitabilnijeg dijela grupe kojeg danas nema.
- Najviše me veseli činjenica da cijelu ovu godinu imamo pozitivno poslovanje u onom najvažnijem, operativnom dijelu – rekao je Mazal. Osvrnuvši se na netom završene procese u Đakoviću, koji su označeni uspješnim, predsjednik uprave istaknuo je kako je dokapitalizacija bila planirana u iznosu od 170 milijuna kuna, ali je provedena u manjem obimu od svega 87 milijuna kuna, od čega je 65 milijuna prikupljeno od države.
Jasno je, rekao je, kako to nije iznos koji može osigurati stabilnu budućnost, jer je u razdbolju od 2000. do 2014. godine tvrtka izgubila gotovo milijardu kuna temeljnog kapitala. Ti gubici nadomještani su prodajom društava u vlasništvu Holdinga čime je osiguravan novac za nastavak poslovanja i otvarana mogućnost stvaranja daljnjih gubitaka bez značajnije želje za zaokretom i restrukturiranjem.
- Mi nismo bili ništa drugačiji od hrvatske brodogradnje, samo što se ona 20 godina financirala iz državnog proračuna, dok mi iz tog istog proračuna nismo dobili niti jednu kunu, nego smo se financirali prodajom vlastitih društava. Vjerojatno bismo i nastavili tim putem da smo imali što prodati, ali došli smo u situaciju da više nemamo što prodati - nastavlja Mazal. Uslijed nagomilanih gubitaka u poslovanju te nakon što je postalo jasno da zajmovi, koje su dali povezanim društvima neće nikada biti vraćeni, brodska je tvrtka značajno smanjila temeljni kapital. - Morali smo nešto učiniti da osiguramo nastavak života i poslovanja - zaključio je Mazal.