Matija je iznimno drag dječak, krasno čita, voli prijatelje u razredu, posebno Dorijana, ali i Valentinu i Karlu, lijepo i uredno piše, matematiku voli malo manje, ali zato obožava tjelesni; graničar, nogomet – kaže nam Ana Kalčić, prof. defektolog i razrednica 12-godišnjeg Matije Pahanića, učenika 5. razreda karlovačkog Centra za odgoj djece i mladeži.
Zatekli smo ga u razredu okruženog prijateljima s kojima je proslavio rođendan i podijelio tortu, nakon što je puhao u 12 rođendanskih svjećica na njoj. Kada smo ga pitali što je zaželio, skromno je kazao da sve ima. No, iza veselog dječaka teška je životna borba. Matija je, uz kćer Patriciju, roditeljima Nikolini i Denisu Pahaniću centar svijeta, bez kojeg su umalo ostali.
– Matija je rođen u listopadu 2004. s Downovim sindromom i toliko teškim oštećenjem srca da su mu liječnici prognozirali samo mjesec dana života. Njegovo maleno srce bilo je kao teniska loptica, nije imalo pretklijetke i klijetke, venska i arterijska krv su mu se miješale, a živio je zahvaljujući lijekovima koji su ‘pokretali’ srce. Samo zato što nismo gubili nadu i što smo i njemu dali šansu da se bori, naš je Matija danas s nama, veseo i zdrav ‘tatin mali šef’, kako nam zna reći – priča nam Matijin otac Denis. Deset godina nakon teške operacije u Linzu u Austriji, koja je Matiji spasila život, Matijini roditelji žele zahvaliti svim liječnicima koji su im dali podršku i zahvaljujući kojima je Matija danas živ.

“Posložili” mu srce
– Puno roditelja prolazi što smo mi prošli, viđali smo ih u Zagrebu, Linzu, jer djeca s Downovim sindromom često se rađaju s takvim komplikacijama srca i često ne prežive operaciju. Zato želimo da im ova naša priča bude putokaz, da imaju hrabrosti, da znaju za ovu pozitivnu priču – kažu nam roditelji. Matija je odmah nakon rođenja poslan na Rebro u Zagreb gdje su mu spojena dva srčana zaliska.
Kada je došao kući, s dva mjeseca ustanovljena mu je teška upala pluća pa je idućih par mjeseci bio na Dječjem odjelu karlovačke Opće bolnice. Disao je uz pomoć kisika, hranili su ga na sondu.
– Doktorica Marija Spajić tada ga je spasila. Bila mu je kao druga majka, a nama psihička potpora, ona nam je također bila potpora kada smo se trebali odlučiti za operaciju. Naime, doktor Branko Marinović, dječji kirurg na Rebru, koji je pregledavao Matiju i s njegovih šest mjeseci izveo kateterizacije srca, kada je navršio godinu i pol rekao nam je da je došlo vrijeme odluke. Predlagao je operaciju srca. Kako to u Hrvatskoj nisu mogli raditi, preporučio je bolnicu u Linzu. Nitko nije znao ishod, hoće li Matija izdržati. Odlučili smo se za operaciju. Trajala je deset sati, a maleno srce našeg sina doslovno su izvadili iz prsnog koša i zamijenili ga umjetnim, dok su oni ‘posložili’ srce i vratili ga. On je toliki borac da je već sedam sati nakon operacije ustao u krevetu i zvao ‘tata didi’ – govore nam Nikolina i Denis. Neizmjerno su zahvalni doktoru Marinoviću, ali i dr. Hrvoju Kniewaldu s Rebra koji je preuzeo brigu o Matiji te dr. Mariji Spajić.