Oni trebaju biti, kako piše u natječaju za posao, dobroćudni, živahni, topli, brižni, tolerantni, pošteni i pravedni, ali i organizirani i temeljiti. Spremni su, usto, raditi na sebi, motivirani su i pomirljivi. Traže se, naime, SOS mame ili SOS tate. Radno će im mjesto biti u SOS Dječjim selima – u Ladimirevcima nadomak Osijeka ili Lekeniku kod Siska.
Andreja Ognjenovac na životnu se prekretnicu odlučila prije pet godina, kada se iz Karlovca doselila u Ladimirevce i postala SOS mama. Brine e o šestero mališana u SOS obitelji i još jednoj djevojci iz SOS zajednice mladih. Najmlađi će uskoro proslaviti treći rođendan, a dok on sjedi Andreji u krilu i stišće se uz nju, poput pravog se šarmera okreće prema našem fotoaparatu, s osmijehom od uha do uha. Najstarijoj je pak 17 godina, a djeca u toj kući potječu iz ukupno dvije biološke obitelji pa su među njima i “prava” braća i sestre.
Radno vrijeme 24 sata
– Dobro se slažu, pomažu si u učenju, a katkad se i posvađaju ili budu ljubomorni, kao i sva braća i sestre – započinje 55-godišnja Andreja. Ona se ustaje u 7 sati, iznosi posuđe iz perilice, budi djecu koja ujutro moraju u školu. Skuha si potom kavu i priušti si sat vremena za sebe jer je čeka puno posla – već u 8.30 razbuđuje ostale mališane, posprema, kuha ručak, dočekuje đake iz prve smjene i otprema drugu smjenu. Ukućani joj spremno pomažu pa, primjerice, postavljaju stol.
– Popodne se igramo u dvorištu, pišemo zadaće, ponekad odemo u kino ili kazalište. Samo najmlađi spava popodne, ne želim ih prisiljavati, u životu su ih dosta prisiljavali – kaže ona. Cijela obitelj dijeli strast prema planinarenju pa su se nedavno svi penjali po Papuku. Udomili su i psa Maxa kojeg su našli na ulici.
Svojom ljubavi, brigom i ustrajnošću SOS mame oslonac su mališanima koje život ranije nije mazio. Trude se osigurati im bezbrižno i sretno djetinjstvo, i to 24 sata na dan. Nije to, zapravo, posao, nego poziv. Po 16 je SOS kuća i isto toliko mama u Ladimirevcima i Lekeniku. Ukupno 80 mališana odrasta u spomenutom slavonskom selu, još ih je dvadeset i dvoje u zajednicama mladih u Osijeku, a riječ je o srednjoškolcima, te 14 mladih u programu polusamostalnog života.
– Brinemo se o njima dok se ne osamostale i po tome smo kao i prava obitelj – kaže Zoran Relić, ravnatelj SOS Dječjeg sela Ladimirevci. Prvi stanari uselili su se u ladimirevačke kuće 1997., a brižan i topli dom pružili su, dosad, za 350 djece bez adekvatne roditeljske skrbi.
– Za nas je poseban uspjeh svako dijete koje si napravi bolje životne uvjete od onih u kakvima je odrastalo. Ponosni smo na sve koji rade i zasnovali su svoje obitelji – ističe Relić. Ponosni su i na SOS mame, a budući da su neke od njih pred mirovinom, zapošljavanjem novih žele ih na vrijeme pripremiti za tu odgovornu ulogu. Školovanje SOS mama ili SOS tata traje dvije godine.
Rade i dva para
– Dok se obrazuje, kandidatkinja za SOS mamu radi kao SOS teta i uči, a u tom razdoblju i ona i mi procjenjujemo jesu li ostvareni uvjeti da preuzme brigu za djecu – navodi ravnatelj. Dvadesetak je prijava na natječaj stiglo dosad na adresu SOS Dječjeg sela Hrvatska, među kojima su i trojica potencijalnih SOS tata, kojih dosad nije bilo u radnom odnosu. Rok za prijavu na natječaj je 10. travnja.
– Bili bismo sretni kada bi nam se isprofiliralo šest kandidata, tri po selu. Teško se ljudima odlučiti za takav korak jer je to promjena cijelog stila života – ističe Neža Šiptar, zadužena za odnose s javnošću u SOS Dječjem selu Hrvatska.
Što se tiče dobne granice budućih SOS mama i SOS tata, važna im je, dodaje, emocionalna zrelost.
– SOS pruža dugoročnu skrb pa je bitno da i oni budu dugoročnije sposobni brinuti o djeci i voditi cijelo kućanstvo – govori. U njihovu su sustavu i dva para pa je, primjerice, supruga SOS mama, a suprug vodi dramsku radionicu i žive zajedno u selu. Inače, ukupno je 571 SOS dječje selo u 134 države.