Za osvajanje vlasti na lokalnoj razini nije loše biti 'malo' korumpiran

Glasači ne vole korupciju. No koliko god korupcija velikoj većini birača bila neprihvatljiva, pokazuje se da za osvajanje vlasti na lokalnoj razni u Hrvatskoj nije loše biti “malo” korumpiran.

Zaključak je to do kojeg je došao Vuk Vuković, mladi ekonomist, trenutačno na doktoratu na Oxfordu. On se pozabavio utjecajem korupcije na političke odnose, a zaključke do kojih je došao sažeo je u istraživanju i rezultate tog istraživanja nedavno je javno prezentirao. No i bez ozbiljnog znanstvenog istraživanja i površnom promatraču, da ne kažemo biraču, jasno je da je korupcija u hrvatskom društvu raširena.

Prvi među jednakima

U svim je porama društva, pa više i nije vijest da je neki političar uhvaćen s prstima u pekmezu jer je novce poreznih obveznika trošio kao da je njegov vlastiti. Dokaz toj tvrdnji predstojeći su lokalni izbori, na koje će, kao i na one prošle, neki kandidati izaći iako su optuženi za korupciju ozbiljnih razmjera.

Prvi među takvima je Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, koji u novi izborni ciklus ulazi s dvije optužnice, no ni jedna još nije pravomoćna. Riječ je o aferama Agram i Štandovi, a Bandić se svojski potrudio da neopterećen suđenjima izađe pred birače. Obje optužnice podignute su 2015., no raznim pravnim manevrima, Bandićeva obrana uspjela je na neodređeno vrijeme prolongirati početak suđenja. Kako su u tome uspjeli, vidi se iz afere Štandovi, u kojoj su suoptuženi Ivica Lovrić i Zdenka Palac.

Njih se troje tereti za pogodovanje građanskoj inicijativi “U ime obitelji”. No iako je optužnica podignuta u siječnju 2015., još je daleko od pravomoćnosti, pogotovo u svjetlu činjenice da je prošla sjednica optužnog vijeća na kojoj se o tome trebalo odlučivati odgođena zbog Bandićeve bolesti. Da stvar bude zanimljivija, da će završiti u bolnici Bandić je urbi et orbi najavio 1. svibnja, samo dan ranije no što se trebao pojaviti na sudu. Problem je nastao, objasnio je Bandić šokiranim novinarima, jer mu se ukliještila kila, zbog čega je morao na operaciju. No zanimljivo je da hitna medicinska situacija i nije bila toliko hitna jer je Bandić prije kasnovečernjeg odlaska na operaciju najprije odlučio građanima podijeliti karanfile i grah u Maksimiru. Zlobnici bi možda rekli da je namjerno isprovocirao situaciju koja ga je dovela u bolnicu, a sve kako ne bi čuo ono što izbjegava godinama – da je jedna njegova optužnica postala pravomoćna. Je li namjerno dizao težak teret i tako se doveo u situaciju da dan prije suđenja mora u bolnicu ili je sve samo splet bizarnih i neugodnih okolnosti, zna samo Bandić.

No s druge strane, činjenica je da su on i njegovi suoptuženici na sve moguće načine ishodili odgode u tom predmetu, pa je jedna sjednica optužnog vijeća odgođena i jer Lovrić nije primio sudski poziv. Kada je postalo izvjesno da bi optužnica mogla biti potvrđena prije lokalnih izbora, u veljači ove godine sjednica optužnog vijeća odgođena je zbog bolesti, na drugoj je Bandić otkazao punomoć dotadašnjim odvjetnicima, dok je na trećoj zatražio izuzeće sutkinje. Prije svega toga, obrane su tražile da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje iskazi svjedoka koji su ispitani u USKOK-u bez nazočnosti branitelja. Pravni je to manevar za kojim obrane posežu u svakom opsežnijem predmetu jer se tako kupuje vrijeme. Naime, što god da sud odluči o takvom zahtjevu, nezadovoljna strana ima pravo žalbe, pa se spis seli na Vrhovni sud, koji žalbe rješava mjesecima. Uostalom, za sličnim argumentom obrane su posegnule i u aferi Agram, koja je za Bandića mnogo kompliciranija. Tamo ga se tereti za štetu od 20 milijuna kuna, na optuženičkoj klupi ima dosta suoptuženika, a zbog te je afere nakratko morao odstupiti i s gradonačelničke funkcije.

Da apsurd bude veći, optužnicom u aferi Agram obuhvaćeno je netransparentno financiranje Bandićeve predsjedničke kampanje iz 2010. Iako te optužbe nisu razriješene, Bandić bez problema juriša na svoj peti mandat na čelu Zagreba te, ako je vjerovati anketama, ima nemale šanse i da ga osvoji.

Optužbe za korupciju nisu prepreka ni Ivanu Čehoku, čovjeku koji je s gradonačelničke pozicije svojevremeno morao otići upravo zbog optužbi da je na netransparentan način vodio Varaždin. Zbog toga je bio uhićen dva puta, prvi put u lipnju 2011., a drugi put u siječnju 2013. Kada je uhićen prvi put, bio je gradonačelnik Varaždina, a izlazak iz Remetinca, osim jamčevinom, “platio” je i ostavkom na gradonačelničku funkciju. U lipnju 2011. s Čehokom je uhićen i poduzetnik Davor Patafta. On s Čehokom sada dijeli optuženičku klupu, ali i predstojeću bitku za prvog čovjeka Varaždina. Patafta je prije desetak dana objavio svoju kandidaturu za gradonačelnika Varaždina, pa će borba dvojice suoptuženika u istom postupku biti ne samo raritetna – jer tako nešto na političkoj sceni do sada nismo imali – već i nesumnjivo zanimljiva.

Medijska tišina

Suđenje Patafti i Čehoku već se godinama odvija u posvemašnjoj medijskoj tišini, a terete se za štetu od oko 30 milijuna kuna. To nije jedini Čehokov pravni problem, jer mu traju još dva suđenja, također zbog optužbi za netransparentno vođenje Varaždina, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će na sve to reagirati birači.

Daleko od svjetla reflektora odvija se i suđenje Ivici Kirinu, gradonačelniku Virovitice i bivšem ministru policije. Kirin je optužen u jednom od krakova afere Fimi medija, tereti ga se da je MUP oštetio za 7,5 milijuna kuna, a optužnica i suđenje očito mu nisu prepreka da ide po novi gradonačelnički mandat. I dok Bandiću, Čehoku i Kirinu, optužnice i suđenja nisu prepreka za predstojeće izbore, Božidara Kalmetu i Andru Vlahušića izbacile su iz izborne utrke.

Ni jedan ni drugi od izbora nisu odustali svojevoljno. Kalmetu je na abdikaciju, čulo se iz političkih kuloara, prisilila stranka, dok je Vlahušića iz izborne utrke izbacio Lex Vlahušić. Obojica imaju po dvije optužnice, s tom razlikom da Kalmeti tek predstoji spojeno suđenje, dok Vlahušić jedno suđenje očekuje, a u drugom je pravomoćno osuđen na šest mjeseci uvjetno. Ta ga je presuda na koncu stajala novih izbora, jer je Sabor izglasao zakon kojim se na lokalnim izborima zabranjuje kandidatura osobama pravomoćno osuđenima na kazne veće od šest mjeseci. Paradoks je što se Vlahušić s uvjetnom kaznom ne može kandidirati, dok Željko Sabo, pravomoćno osuđen na 16 mjeseci zatvora - može. Razlog tome je što Sabino kazneno djelo, podmićivanje zastupnika, nije obuhvaćeno katalogom djela u Lex Vlahušiću, pa će bivši gradonačelnik Vukovara bez problema, ako to želi, moći izaći na predstojeće izbore.

Kako će navedeni kandidati proći, tek se treba vidjeti, a Žarko Puhovski, politički analitičar, smatra kako neki od njih imaju šanse da iz izborne utrke izađe kao pobjednici. A na upit zašto birači biraju političare opterećene korupcijom Puhovski kaže:

– Zato što prevladava moralni cinizam. Birači očito smatraju da su svi političari lopovi, pa onda prevladava stav da je bolje glasati za naše lopove no za njihove. Korupcija se smatra normalnom, pa nikog ne čudi da je neki političar korumpiran. Da bi se to shvaćanje promijenilo, potrebno je da ljudi shvate kako takvo ponašanje nije prihvatljivo, ali i da neki od velikih sudskih postupaka završe osuđujućom pravomoćnom presudom – poručuje Puhovski.