Konji pomažu ljudima
Udruga Kas postoji od 2002. godine, a predsjednica udruge Alenka Berendika pojašnjava kako su im potrebni volonteri, osobito vikendom kada se terapije i provode
Neron, Crni, Noka, Žmirko, Amra, Bobica, Ringo i 20-ak dana stara Asja – konji su koji se nalaze pod paskom Udruge za terapijsko jahanje “Kas” iz Siska. Svi su konji tijekom cijele godine na otvorenom, u uređenom prostoru, a članovi i volonteri udruge posebno su ponosni na malu Asju – prvi pomladak koji je na svijet došao u udruzi u sisačkom Galdovu.
Zadaća je ovih poslušnih konja pomagati invalidima i osobama s teškoćama u razvoju koji koriste terapijsko jahanje. Udruga Kas postoji od 2002. godine, a 2004. su se preselili u tzv. barake ORE. Prostor je to odličan za boravak konja, na 60.000 kvadratnih metara.
– Riječ je o osam vječno gladnih usta. Mami sada treba i kvalitetna hrana jer doji Asju, a starog sijena i zobi uvijek trebamo. Prioritet nam je hrana za naše konje, ali prioritet su i volonteri koji hrane konje i sudjeluju u terapiji. Aktivnih volontera imamo, no ne mogu ni oni uvijek biti s nama. Stoga su nam novi potrebni i dobrodošli – govori nam predsjednica udruge Alenka Berendika.
A volonteri su naročito potrebni vikendom kada se terapije i provode. Na terapijama je 15 korisnika, no postoji i lista čekanja, obzirom da ograničenja ipak postoje.
– Nama u biti treba još konja jer za svakog od korisnika konj mora posebno odgovarati. Mora biti dovoljno visok, ali i dug i širok. Stoga mi imamo konja raznih vrsta i veličina, ali ipak ne za sve potencijalne korisnike. Sve smo konje dobili kao donaciju, javljaju nam se i neki drugi da bi donirali, no često nam nude starije konje koje ne možemo koristiti u terapijama. Naš Neron ima 17 godina, a Crni 25. U redu bi bilo da oni odu u zasluženu mirovinu, a da ih novi naslijede – kaže nam Iva Pančić.
Veterinari se besplatno brinu za konje
– Konji prolaze poseban trening. Amra nam je stigla prije tri mjeseca u udrugu, kao dosta neposlušna. No za dva tjedna ju je trening izmijenio i sada uživa u terapijskom jahanju i jako je poslušna – objašnjava nam Iva.
Uistinu izgleda da prilikom terapijskog jahanja uživaju i konji i korisnici, a sve se odvija pod budnim okom fizioterapeuta. Zadovoljni su i roditelji djece koji dolaze na terapije.
– Dora u Kas dolazi već sedam godina, od svoje pete godine. Ona sada to najviše voli. Jedva čeka da dođe na jahanje. Iako joj je zdravlje puno bolje i dalje joj to pričinjava zadovoljstvo pa ju i dovodimo ovdje – rekao nam je otac 12-godišnje Dore.
Udruga ima i programe rekreacijskog jahanja kojem mogu pristupiti svi građani što je i jedan od načina da se skupi nešto novaca za rad udruge, a i prilika konjima da se istrče.
Zajednica im pomaže, veterinari se besplatno brinu za konje, no pomoć ipak nekad izostane. Tako su ih zaboravili pozvati na nedavne Kupske noći, a inače se udruga financira i preko takvih manifestacija. Nedavno je projekt udruge “Zeleno uz Savu” prošao na Ininom natječaju, što će omogućiti širenje otvorenog prostora za konje i uređenje novih ispusta za hranjenje.
