U Goričanu, međimurskom selu s oko 2700 stanovnika, odlučili su uprizoriti jedinstveni događaj u hrvatskoj povijesti - rađanje i gašenje Goričanske republike, koja je, kako je istaknuo prof. Stjepan Hranjec, pokazala revolucionarnu i nacionalnu svijest tamošnjih ljudi i posvjedočila da mali čovjek spontano ustaje u obranu svoga dostojanstva.
Međimurje nije bilo u sastavu mađarske županije Zala samo u kratkom razdoblju između 1848., kad je ban Josip Jelačić pripojio Međimurje Hrvatskoj, do 1861., kad počinje pojačana mađarizacija. Siromaštvo je bujalo, počele su pljačke trgovaca i krčmara koji su se bogatili. Mađari su se osvećivali strijeljanjem i vješanjem.
Počelo na Dušni dan
– U Domašincu su objesili nepismenu ženu koja je vikala: "Živjela Hrvatska, propala Mađarska!", kazao je Hranjec na okruglom stolu o Goričanskoj republici.
Jedna od teza je da je odluka Hrvatskog sabora od 29. listopada te 1919., kad je Međimurje ostalo izvan Hrvatske, izravno utjecala na osnivanje Goričanske republike. Mađari su tada pojačali teror.
– To je naše, rekli su, Hrvati se toga odriču. To je naravno izazvalo otpor Međimuraca. U Goričanu je počelo 2. studenoga, na Dušni dan, kad su se ljudi okupljali na grobljima. Vrlo brzo je to preraslo u prijetnje uperene protiv seoske gospode i predstavnika vlasti. Popodne su se prijetnje već počele pretvarati u djelo, narod se skupio pred kućama dvojice mjesnih trgovaca – rekao je na okruglom stolu prof. Hranjec.
Mađarski trgovci pobjegli su u susjedni Donji Kraljevec i iste se večeri vratili sa skupinom mađarskih vojnika koji su ustrijelili Franju Tisaja. Mještani su se odmah organizirali, osnovali narodnu stražu i unutarnju upravu, raskinuvši sve veze s državnim i društvenim uređenjem tadašnje Austro-Ugarske.
Goričan su proglasili samostalnom republikom. Od mađarske su vlasti zatražili i da im predaju vinograde Letini na lijevoj obali rijeke Mure. Na odgovor nije trebalo dugo čekati - 14. studenog skupina vojnika upada u selo iz smjera Kotoribe, a dva dana poslije stigla je nova veća skupina vojnika i u krvi ugušila Goričansku republiku. Osim Tisaja, ubijeni su i Vid Gašparić, Đuro Horvat, Đuro Beti i Tomo Lukovnjak, kojima je 1978. u selu podignuta spomen-ploča.
– Kao jedinica lokalne samouprave u ovom povijesnom događaju prepoznali smo potrebu za očuvanjem spomena na naše pale mještane i dobar turistički potencijal i budući brend Goričana – ističe načelnik Mario Moharić.
Težnja za slobodom
Goričanska republika, za koju povjesničari kažu da je bila presedan i u svjetskoj povijesti, bila je i uvod u događanja u prosincu 1918. i siječnju 1919. Dana 9. siječnja Međimurje se odcijepilo od mađarske države i pripojilo matici Hrvatskoj.
– U svijesti međimurskog čovjeka Goričanska republika bila je jasni znak istinske težnje za slobodom – napominje župan Matija Posavec.