Zoološki vrti u Ručici
Zoološki vrt u Ručici kod Slavonskog Broda jedini je zoo-vrt u Hrvatskoj koji ne uzima samo iz prirode, već joj vraća divlje životinjske vrste, i to zahvaljujući Centru za zbrinjavanje zaštićenih životinja otvorenom prije jednog desetljeća
Iz zoološkog vrta u Ručici kod Slavonskog Broda u posljednjih desetak godina u divljinu, njihovo prirodno okruženje, vraćeno je više od 700 životinja, najviše sova, čaplji, roda i drugih ptica. Ovo je jedini zoo-vrt u Hrvatskoj koji ne uzima samo iz prirode, već joj vraća divlje životinjske vrste, i to zahvaljujući Centru za zbrinjavanje zaštićenih životinja otvorenom prije jednog desetljeća. To je svojevrsna sigurna kuća za svu divljač koja je iz nekog razloga stradala u prirodi ili u dodiru s čovjekom.
- Lani smo na slobodu pustili jednu rodu koju je udario auto. Krilo joj je bilo slomljeno na dva mjesta, ali uspješno se oporavila. Kasnije smo saznali da se u blizini Beograda sparila s jednom domaćom rodom. Napravili su gnijezdo i dobili pet mladunčadi, što je izuzetan uspjeh kojim se ponosimo. Isto se dogodilo s jednom rodom koja je odletjela u Lonjsko polje, parila se i dobila troje mladih – kaže vlasnik zoo-vrta Mirko Milec.
Osim zaštićenih životinja, u Ruščici su othranili i zbrinuli i jako puno mladunčadi koja ne spada pod strogo zaštićene svojte poput lanadi, divljih zečeva, vjeverica, šojki, kosova... Neke životinje su zaplijenjene, a neke su pronašli građani. Često su u vrlo lošem stanju, dehidrirane, iscrpljene, izgladnjele i ozlijeđene. Ipak, uz skrb veterinara i osoblja, oko 80 posto ih se oporavi i vrati u prirodu. One koje to nisu u stanju ostaju na daljnjoj skrbi u Ruščici ili se raspodijele u neki drugi edukacijski centar ili zoološki vrt.
Iz neznanja donose mladunčad
- Nisu sve ozljede jednako teške. Primjerice, uspješno smo vratili mnogo roda i čaplji sa slomljenim krilom, ali u slučaju loma noge problem je mnogo veći – nastavlja Milec. Prema njegovim riječima, često se događa da ljudi i osobito djeca iz neznanja donose mladunčad koju su pronašli šumi, ne znajući da su njihove majke u blizini. Stoga po školama organiziraju edukativne radionice na kojima djeci objašnjavaju kako ne trebaju uzimati svaku malu sovu ili sokola kojeg ugledaju. I dok stanovnici vrta dolaze u dobrom zdravlju i s idejom da budu okruženi ljudima, za životinje u prihvatilištu nastoji se da imaju što manje kontakta s ljudima.
- Životinje koje su na liječenju nisu dostupne posjetiteljima. Želimo što je više moguće smanjiti stres kojemu su izložene, pa ih odvodimo u odvojeni dio zoološkog vrta kojeg ja zovem lječilište i gdje nas one uopće ne mogu vidjeti– ističe Milec.
