Dok u ljepotama malenog, poprilično izoliranog jadranskog otoka u ljetnim mjesecima uživa na desetke tisuća ljudi, a znamenitu Modru špilju posjeti i do 100.000 turista, Biševo zimi jedva živi. Točnije, svega 13 ljudi, posljednjih stanovnika tog jadranskog bisera, zimu provodi na otoku, poznatom još od Antičkog doba. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Biševo je imalo 700-tinjak stalnih žitelja, dok se broj znatno smanjio već 70-ih godina prošlog stoljeća – na otoku je živjelo samo 65 ljudi. Danas na otoku zimi ostaju samo oni najizdržljiviji, mahom starci jer za mladost tamo nema sadržaja. Čak ni škola.
Kako bi pokazali kako žive posljednji stanovnici Biševa, skupina hrvatskih, slovenskih i talijanskih autora, među kojima je i veliki zaljubljenik u otok, slovenski pisac Mate Dolenc, osmislila je jedinstveni projekt – web stranicu iOtok – zimske priče s Biševa. Radi se o interaktivnoj live dokumentarnoj seriji na kojoj će se svaki tjedan objaviti jedna epizoda o pojedinom stanovniku otoka.
- Naš cilj je privući pažnju javnosti i angažirati ju u očuvanju ove vrijedne zajednice. Svaki tjedan će se na web platformi objaviti kratka dokumentarna priča koja će se snimati i montirati na otoku. Uz priče, na raspolaganju će biti brojne fotografije, tekstovi i zvučni zapisi o zadnjim biševskim naseljenicima. Osim toga, tu je i full motion video igra koja će posjetiteljima stranice omogućiti da iskuse jedinstveno biševsko podmorje. Moći će se kreirati i vlastiti otok koji će se objaviti na web stranici, a najkreativniji otoci bit će nagrađeni putovanjem na Biševo i upoznavanjem svih njegovih stanovnika – pojašnjava u uvodom videu slovenski pisac kojemu je Biševo vječna inspiracija. Prema vlastitim riječima, od 30 knjiga, koliko ih je napisao, trećina je posvećena Biševu. Ove se zime na otok vratio napisati posljednji roman.
Kuće ucrtane na karti otoka
Mičo Finta, barba Jere, Jure i Nina, Nikola i Odesa, braća Tomić, Zvonko i Petra, Pavel, Lucijo i Lada, Nikica i Marija autorima live dokumentarca ispričat će sve o tome kako su dospjeli na Biševo, kako izgleda svakodnevica na tom južnodalmatinskom otoku, a sve to posjetitelji stranice mogu doznati jednim klikom miša na pojedinog stanovnika čija su kuće ucrtane na karti otoka.
- Dok nisam doša na Biševo, nije bilo mira. Boravak na njemu te pravi veselijim. Izgubiš dane, pokidaš kalendar, a da nisi ni osjetio da je već 12 mjesec – pojašnjava Nikica. Na otok je došao živjeti sa suprugom Marijom nakon što su izgubili sina koji je preminuo od predoziranja. Nekada je posjedovao jedinog otočkog magarca, a danas ih imaju 30-ak.
Ladu, učiteljicu yoge, na otok je prije sedam godina dovela ljubav prema kuharu Luciju.
- Došla je jedno jutro, tražila je smještaj na otoku, ja sam joj ponudio i tako smo se upoznali. I evo, sedam godina smo tu – priča Lucijo. Budući da na otoku nema škole, Ladin sin na kopnu živi s njezinom roditeljima.
Organizacija mjesnog odbora
Dokumentarac se bavi i nastojanjima otočana da organiziraju mjesni odbor i to u staroj školi, no tu nailaze na velike probleme.
- Problem je što oni nikako da shvate da mi ovdje živimo. Ali ako postoji neko zajedničko mjesto, gdje svi mogu doći, gdje svi imaju ista prava... – pojašnjava Lada zašto posljednji stanovnici Biševa žele mjesni odbor. Osim kao mjesto okupljanja, mjesnim im je odbor nužan i kako bi zaštitili otočni život i zajednicu od turističke industrije.
Iako na otoku živi svega 13 mještana, na cestama je 20 automobila.
- Ovdje na otoku, sve strojeve, sve treba imati dvostruko. Pukla mi je cijev kroz koju ide ulje u volan i sad ga ne mogu okretati – priča kralj otoka, barba Jere dok zove sina da mu treba popraviti Toyotu. Teško govori jer je prebolio rak, a prije dvije godine je ostao i bez žene.
- Oče, sutra će doći meštar po nju s kamionom i gre napravit – obećaje mu sin pred kamerama.
Vraća se već 40 godina
Sve te priče bit će vidljive online kroz narednih 13 tjedana, a prva priča o čovjeku i njegovoj vezi s otokom puštena je online jučer. Što za njega znači Biševo, za posjetitelje stranice iOtok.eu prvi je otkrio slovenski pisac.
- Insulomanija je žudnja za otokom. Ne osjećaju je otočani, već kontinentalci. Otok, na kojem si insuloman, to je in sale, možemo prevesti u soli, odnosno u samoći. Jedno ili drugo – priča Dolenc. Dok sjetno govori o svojoj neraskidivoj vezi s Biševom, na ekranu se prekrasni pejzaži potpuno pustog otoka.
- Sad se opet vraćam. Znao sam da ću se vratiti, prije ili kasnije kako bi došao barem u posjet. Matija, sjećaš li se možda kada sam prvi puta došao na Biševo? Kakav sam bio? - pita u videu jednu mještanku.
- Bio si mulac, mali - odgovara mu dok ju Dolenc grli govoreći joj da je njegova 'biševska majka'. Na otok se Dolenc vraća već 40 godina i dok se spušta na sada pustu rajsku plažu, koja je ljeti pod opsadom turista, pokazuje dvije uvele agave.
Prije 40 godina, kada sam došao prvi put, bile su svježe, mlade, zelene. Agava živi 40 godina i cvjeta samo jednom u životu. Ovdje sam preživio dvadeset, trideset godina veselja, ribolova. Bilo je i pića, i žena, i ribe – slikovit je Dolenc.
Dovodili magarce da umru
Pokazuje i fotografije, koje su nastajale kroz godine provedene na otoku, te se uz svoju fotografiju iz mladosti prisjeća jednog godišnjeg odmora.
- Tada sam si uzeo, odnosno dali su mi četiri tjedna dopusta koji sam produljio za još tri tjedna jer mi se ovdje toliko svidjelo da sam najradije želio ostati. Samo sam javio u uredništvo Mladine: "Ako je ovo kašnjenje od tri tjedna razlog za otkaz, onda dajem otkaz". No, nisu me otpustili, platio sam neku kaznu i bio novinar još godinu dana do iduće godine kada sam konačno pobjegao ovamo – govori u kameru pisac. Dovodi nas do rta Gatula koji se nalazi na krajnjem južnom dijelu. To je, otkriva Dolenc, takoreći završetak otoka.
- Nekada su mještani ovamo dovodili magarce da ovdje umru. U mojoj zadnjoj knjizi, u zadnjem poglavlju, na ovaj rt sa svojim malenim prijateljem dolazi stari mještanin Sić kako bi umro - priča Dolenc dok stoji na litici na samom kraju Biševa. Kamera se naglo spušta u morske dubine dok Dolenc govori o svom doživljaju otoka.
- Otok je čudan svijet koji pluta morem sa svojom posadom iako zapravo ne ide nikamo. Ipak posvuda je. Kad sjediš na rubu otoka i gledaš niz more, vidiš tako daleko da ugledaš sebi leđa – objašnjava Dolenc.
Njegova priča tu i završava, a nova epizoda s novim mještaninom na rasporedu je 23. siječnja. Do tada posjetitelji stranice mogu međusobnu komunicirati, stvarati svoj idealan otok i uživati u fotografijama i snimkama sada pustog južnodalmatinskog bisera.