Izbornik
Naslovnica Županije Primorsko-goranska
Prvi posao u Gorskom kotaru

Kanadu zamijenio Čabrom, voli čuti ‘dobar dan, gospon doktor’

Daniel Viktor Šimac, liječnik u Čabru
Foto: Kristina Štedul Fabac/PIXSELL
Daniel Viktor Šimac dijete je iseljenika, a u Hrvatsku se vratio prije svojih roditelja. Ima ambulantu u Čabru, gdje i živi s djevojkom, te u Prezidu i svakog je dana u drugom mjestu

Mladi i obrazovani u Hrvatskoj sve češće odlaze raditi van zemlje pa je stoga priča o mladom Kanađaninu hrvatskih korijena, koji je svoj prvi posao liječnika započeo u Gorskom kotaru i već godinu dana brine o zdravlju mještana Čabra i Prezida, svakako vrijedna pažnje.

Kada je prije godinu dana liječnik u tom kraju otišao u mirovinu, novi je izdržao tek mjesec dana. Udaljen i zabačen kraj na granici sa Slovenijom čekao je novog liječnika.

- Moja djevojka, koja je inače iz Zagreba, magistra je biokemije i tada je već radila kao voditelj laboratorija u Delnicama pa je vidjela oglas i pokazala mi ga. Rekao sam, zašto ne, svaki je posao važan i od tada sam u Gorskom kotaru. Imam ambulante u Čabru, gdje i živim s djevojkom, i Prezidu i svakog sam dana u drugom mjestu – priča nam Daniel Viktor Šimac, 30-godišnji mladi liječnik koji je u Hrvatsku došao prije devet godina.

Dijete je iseljenika; otac mu je iz Bribira, a majka Slavonka koji su u Kanadu odselili u potrazi za boljim životom. Daniel se rodio u gradiću Paris pored Toronta u pokrajini Ontario i tamo je završio osnovu i srednju školu, a u Kanadi je počeo i studirati medicinu.

Foto: Kristina Štedul Fabac/PIXSELL

Isprva ga dolazili samo vidjeti

- U Kanadi sam završio dodiplomski studij, a onda sam se odlučio vratiti u Hrvatsku o kojoj su moji roditelji uvijek govorili sa sjetom i željom da se vrate. Ispalo je da sam se ja prvi vratio i završio medicinu u Rijeci. Otac se vratio nakon mene, kada je otišao u mirovinu, a i majka se planira vratiti. Inače, kao dijete sam dolazio u domovinu pa mi jezik nije bio stran, ali sam se ipak prvu godinu morao dodatno potruditi da bih ga usavršio. Uspio sam sve završiti u roku. Volim svoj posao i u ovih godinu dana, koliko živim i radim u Gorskom kotaru, puno sam naučio. Tu sam sam i puno odluka donosim sam, za razliku od liječnika u većim sredinama i centrima koji su uvijek okruženi starijim kolegama specijalistima – kaže nam mladi liječnik.

I Gorani su ga dobro prihvatili. Isprva su dolazili u ambulantu samo da vide tog mladog liječnika koji je posao i život u Kanadi zamijenio Gorskim kotarom. Sada mu već toliko vjeruju da je nedavno jedna obitelj upisala svoju jednomjesečno bebu Mihaela kao njegovog pacijenta.

- Istina, ovaj je kraj malo izoliran pa i vozilu hitne do Rijeke treba gotovo sat i pol. No, život je ovdje lijep, postoji škola, vrtić, čak tri doktora; u Gerovu, Tršću i ja u Čabru, što je standard kakvog u Kanadi nema. Na tu bi površinu i broj pacijenata tamo bio jedan liječnik. Ima djece, puno lijepo uređenih kuća. Svjestan sam da je posao tu problem i da je više opcija, bilo bi i više ljudi – smatra doktor Šimac. Ne krije da je ambiciozan i da jednog dana planira otići iz Čabra. Svakako želi u Rijeku otići na specijalizaciju, vjerojatno na internoj medicini.

U Kanadi se više radi

- Raditi s njim je kao da ste na godišnjem odmoru. Strpljiv je, sve ga zanima i dobro pamti, što se pacijentima jako sviđa, jer već kada drugi puta dođu, on zna tko su. Osim toga, već do sada je išao na tečaj za ultrazvuk, pa i to radimo i u slobodno vrijeme se s kolegama konzultira oko zdravstvenih problema nekih pacijenata. Radi o u Hitnoj. Uglavnom, funkcioniramo kao odličan tim; on je ambiciozan, puno toga želi napraviti i puno toga zna, ali i pita za savjet – kaže Marija Potočnik, medicinska sestra koja radi s njim.

I doktor Šimac kaže kako mu sestra puno pomaže jer zna sve o svakom pacijentu, bez da pogleda u liječnički karton.

- Sjećam se, prvi mi je teren s Hitnom pomoći, svega par dana nakon što sam došao, bio jedan obiteljski sukob. Kada sam došao u kuću, zatekao sam čovjeka s nožem zarivenim u trbuh. Sve je dobro ispalo, takvi su slučajevi vrlo rijetki, ali eto, to je moj prvi slučaj. Inače, činjenica je da su mi pacijenti uglavnom stariji ljudi s kroničnim bolestima, tlakom šećerom. Ima, naravno, i prehlada, gripe, kao i u svim drugim krajevima Hrvatske – dodaje dr. Šimac. Kaže da o povratu u Kanadu, gdje su mu prijatelji, bratić, stric i dio rodbine, ne razmišlja, da je zadovoljan životom u Hrvatskoj.

- Liječnik sam i s mojom plaćom ovdje je lijepo živjeti. Zapravo, da radim ovaj posao u Kanadi, imao bih od prilike ista primanja. No, posao i život u Kanadi su drugačiji, puno više se radi, ozbiljniji je život, dok se ovdje uz posao može i ugodno provoditi slobodno vrijeme. Gorski je kotar prelijep, priroda je jedinstvena, ljudi su susretljivi. Lijepo je čuti kada vas na ulici mještani pozdravljaju sa: 'Dobar dan, gospon doktor' – priča nam dr. Daniel Šimac.