Loša godina za voćare
Šljive su pogodile hladnoće u vrijeme cvatnje, njihova trenutna otkupna cijena u Baranji je četiri i pol kune i to za prvu klasu
Kad baci pogled po svom šljiviku, Vinka Kovačeva oblije znoj. Umjesto zarade, taj će Baranjac na svojim voćkama ove sezone zbrajati jedino gubitke.
- Urod je šljiva jedva 20 posto od očekivanoga. Pogodile su ih hladnoće u vrijeme cvatnje. U šoku sam jer su lani izvrsno rodile, konačno sam našao kupca i tržište, a ovako ćemo nagodinu morati sve ispočetka – razočaran je on. Njegove šljive dosad je uglavnom preuzimao AgroFructus. Podosta mu je plodova završavalo i u rakiji. No, rakije bi ove godine, strahuju voćari, moglo nedostajati čak i za lijek.
- Kora im je oštećena pa nisu niti za jelo, tko će ih kupiti takve? Jedino mogu u pekmez – rezimira Kovačev. Deveta mu je to godina kako uzgaja šljive, a pamti još samo jednu tako lošu.
- Srećom, pšenica je dobro rodila pa ću njome pokriti gubitke – tješi se on.
Četiri i pol kune - tolika je trenutno otkupna cijena šljiva u Baranji, za prvu klasu.
- Da je tolika bila lani, naš trud bi imao smisla – rezignirano će, pak, Stjepan Zorić iz Hrvatske voćarske zajednice. Slab urod povisio je cijenu, a potpuno obratno bilo je prošloga ljeta. Grane su se tada savijale pod plodovima, a uzgajivači su za kilogram, kažu nam, jedva uspijevali dvije kune iskamčiti.
Jedne godine rode rekordno, druge ih nema
Šljive u Međimurju i na Sjeveru Hrvatske "poharali" su led i niske temperature, no u Slavoniji to nisu jedini "krivci" zašto će urod, u prosjeku, dosegnuti jedva trećinu od uobičajenoga.
- Voćke su se lani iscrpile. Jedne godine šljive rekordno rode, a druge ih nema, to se zove alternativna rodnost – pojašnjava Zorić, dodajući kako je ukupno 551 hektar pod nasadima šljiva u Osječko-baranjskoj županiji. Usto, nisu svi, ističe on, slavonski i baranjski šljivici u tehnološkoj "top formi". Teško im je plasirati svoje plodove pa uzgajivači, dodaje, sve manje ulažu u tehnologiju. Rezultat su – zapušteni voćnjaci. Baš zbog toga, Zorić će reći kako voćarima nisu led i hladnoća najveća elementarna nepogoda, nego je to – neuređeno tržište.
- Manipulira se cijenama, glavni je kriterij velikotrgovaca što niža cijena. Nije nam lako, stoga, ni kada je dobar urod jer za njega nedostaju skladišta, a cijene strmoglavo padaju – prikazuje on.
Čak 178 milijuna dolara voća, općenito, uvezeno je lani u Hrvatsku.
- Ne bismo trebali uvoziti više od 30 milijuna dolara, i to samo onoga što sami ne možemo proizvesti, poput limuna, banana, ananasa. S druge strane, izvozimo tek nešto malo jabuka, višanja i mandarina, jedino nam je u te tri vrste samodostatna proizvodnja. A zemlja nam je Bogom dana za voćarstvo – iznosi naš sugovornik, kako kaže, nelogičnosti.
Upravo je voćarstvo, uspoređuje on, bilo oskočna daska za razvoj niza zemalja pa je u toj grani "zaposleno više radnika nego u bilo kojoj industriji".
- U Italiji je, procjenjuje se, na svaki hektar voćnjaka zaposleno četveo do petero radnika. Novih 10.000 hektara nasada u Hrvatskoj osiguralo bi 2000 radnih mjesta. Isto tako, 200 milijuna dolara izvoza voća znači 10.000 radnih mjesta – računa Zorić.
Prednost je Hrvatske, stava su voćari, i što je svega sat, dva vožnje udaljena od najvećih potrošačkih centara, poput Beča.
- Možemo, čak, i izbjeći skupe izvoze jer nas posjećuje desetak milijuna turista godišnje. Europa, dakle, dolazi k nama. Stvarno smo fenomen zemlja! – zaključuje on ogorčeno.
