Žene u vojsci danas više nisu neka posebna novost. U posljednjem naraštaju ročnika na dragovoljnom osposobljavanju u Požegi bila ih je čak jedna četvrtina, ali izbor mlade povjesničarke Nikoline Vuković ipak je bio pomalo neočekivan. Naime, 25-godišnja magistrica povijesti iz Velike kraj Požege odlučiti je zahvaliti se na suradnji svojim poslodavcima iz Hrvatskog instituta za povijest i odjenuti vojničku odoru.
Sve dosad Nikolina se bavila vojnom i političkom poviješću Domovinskog rata, a za svoje znanstveno-istraživačke radove o izigranom dogovoru o demilitarizaciji istočne Slavonije te o stradanju prognanih Iločana primila je i nagrade. Ovaj će mjesec, međutim, okrenuti novu stranicu u svom životu i prisegnuti na vjernost domovini.
– Nisam odlučila preko noći, moje promišljanje o tome traje već skoro dvije godine. Na kraju sam shvatila da uredski posao nije za mene. Meni treba dinamika, avantura i akcija, a vojska mi tu savršeno odgovara – kaže Nikolina, koja se u petak treba javiti u požešku vojarnu. Iako je izabrala vojsku, simpatična i ambiciozna djevojka iz Velike i dalje će se baviti i poviješću. Štoviše, upravo je u proceduri upisivanja doktorata.
Cilj – postati časnica
Ostvarit će davnu želju i spojiti svoje dvije najveće strasti. U vojsci bi joj visoka škola trebala pomoći u daljnjem napredovanju, a cilj joj je postati časnica. Još nije do kraja isprofilirala svoje želje, a spremna je prihvatiti svaki posao koji joj se dodijeli. Ipak, najviše je privlače vojna policija i mirovne misije, o kojima je već mnogo naučila. Završila je diplomatsku akademiju Ministarstva vanjskih poslova, toj temi bio je posvećen njezin magistarski rad, a išla je i na tečajeve arapske kulture. Teorijsko znanje sada želi oplemeniti u praksi.
– Voljela bih da moj rad u vojsci bude povezan s poviješću i operativnim djelovanjem, gdje dosta mogu pridonijeti jer dobro poznajem terminologiju i način ratovanja. Nadam se da će to u vojsci prepoznati i da im je potreban takav kadar – nastavlja. Nikolina cijeli život sanja o vojnoj karijeri. Već se dokazala kao odlična poznavateljica vojne povijesti, ali ne zaostaje ni u fizičkim predispozicijama, koje su za vojni poziv još važnije. Odmalena se bavila sportom, nekada je aktivno igrala rukomet i odbojku, a nakon što je diplomirala na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, ponovno je dobila malo više slobodnog vremena pa se posvetila teretani i trčanju, koje obožava.
Jedva čekam da počne
– Razgovarala sam s nekim curama s kojima sam išla na zdravstvene preglede i koje su u vojsku otišle još u lipnju. Sve kažu da im je odlično. Držimo se skupa i uvjerena sam da sve možemo odraditi isto kao i muškarci, možda smo čak u nekim stvarima i bolje. Jedva čekam da počne, da zamijenim Zagreb za svoju Slavoniju i da se malo ispušem – zaključila je Nikolina.