Od invazivnih biljki velike su štete u poljoprivredi
Iz ekološkog društva upozoravaju da je opasnost od invazivnih vrsta velika. Na poplavnim područjima invazivne se vrste šire s vodom i nemoguće ih je iskorijeniti. Protiv njih se možemo samo boriti
Obnova vlažnih staništa i uklanjanje invazivnih vrsta na njima glavni su ciljevi projekta “Vlažna staništa za život”, koji Brodsko ekološko društvo (BED) u suradnji s Javnom ustanovom Natura Slavonica provodi u zaštićenom prisavskom pašnjaku Gajna u općini Oprisavci.
Na Gajni žive stare i autohtone životinjske pasmine poput podolskog goveda, crne slavonske svinje, posavskog konja i ovce cigaje. Vlažna staništa pomažu u borbi s klimatskim promjenama, a poplavna područja uz rijeku Savu, među kojima je i Gajna, dokaz su da prirodne, očuvane rijeke i njihova redovna plavljenja nisu nužno štetna. U Brodskom ekološkom društvu pojašnjavaju kako strana vrsta postaje invazivna kada se potpuno prilagodi stanišnim uvjetima te svojim rastom, razmnožavanjem i širenjem počne ugrožavati biološku raznolikost, zdravlje ljudi ili uzrokovati ekonomske štete. Od invazivnih vrsta najveći problem predstavlja amorpha fruticosa ili čivitnjača, a tu su i cigansko perje, jednogodišnja krasolika, ambrozija, bodljasta tikvica, lisnati dvozub...
– Da nema stoke, Gajna bi sa svojih 300 hektara površine zarasla iznad naših glava. Za Gajnu i njezinih oko 250 biljnih vrsta bitno je da se invazivne vrste drže pod kontrolom kako to bogatstvo ne bi ugrozile. Primjerice, amorfa intenzivno zasjenjuje i zauzima velike površine i tako sprečava rast nižih biljaka. Ima korijen koji efikasno i brzo iskorištava hranjive tvari te ih “krade” drugim vrstama. Također, i smanjuje kapacitet retencija koje prihvaćaju vodu tijekom visokih vodostaja Save – kaže Iris Beneš, programska koordinatorica BED-a.
Ispaša stoke najučinkovitija je u suzbijanju tih vrsta, pa kada stoka ne pase na određenom travnjaku ili se travnjak ne kosi, drvenasto raslinje i invazivne vrste polako rastu i osvajaju travnate površine, pojašnjava Vesna Andrić i Mario Pavičić iz Javne ustanove Natura Slavonica. Uz ispašu, košenje i čupanje, invazivne biljne vrste mogu se suzbiti i uporabom kemijskih sredstava. Međutim, niti jedna od metoda nije pojedinačno potpuno efikasna i zato su na prvom mjestu kontrola unosa stranih vrsta, njihova uzgoja i distribucije.
Iz ekološkog društva upozoravaju da je opasnost od invazivnih vrsta velika. Na poplavnim područjima invazivne se vrste šire s vodom i nemoguće ih je iskorijeniti. Protiv njih se možemo samo boriti.
