Žejanski zvončari podignuli su Pusta uz zvonjavu zvona i glazbu harmonikaša, čime je počelo pokladno doba u Primorju. Pust je dobio ime Migro po velikom broju migranata koji se kreću Čičarijom uz granicu sa Slovenijom.
Nedjeljama tijekom pokladnog perioda desetak zvončarskih grupa obilazi susjedna sela u Kastavštini u velikom višekilometarskom krugu, uvijek ga zatvarajući, vraćajući se u vlastito selo. Tada se zvončari pokazuju u mjestima koja i sama imaju zvončarsku skupinu, koja će im (u većini slučajeva) doći u posjet u nekoj od idućih nedjelja. Zvončari tada reprezentiraju svoje selo i nastoje se pokazati u najboljem svjetlu. To znači da trebaju dobro zvoniti, da se spretno međusobno sudaraju, da iskazuju snagu, čvrstoću i izdržljivost, pojašnjavaju iz Turističke zajednice općine Matulji.
Dodaju i kako su Brežanski zvončari, Brgujski zvončari, Halubajski zvončari, Mučićevi zvončari, Munski zvončari, Rukavački zvončari, Zvonećanski zvončari, Žejanski zvončari, Zvončari Frlanije, Zvončari Vlahovogega Brega i Zvončari Korenskega upisani na UNESCO reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta.
Zvončara ima od 20 do 30 u grupi. Halubajska grupa zvončara ima ih međutim i znatno više, dok varijanta ovog običaja (u selima Žejane i Mune) podrazumijeva grupu od 2 do 10 zvončara. Svima je zajedničko da su ogrnuti izvrnutom ovčjom kožom i da oko struka imaju privezana zvona, uglavnom tri.