U koronakrizi izostao uvoz pa su domaći jagodari zadovoljni prodajom
Svih 500-600 tona iz vrgoračkog podneblja rasprodano je, tek se nešto robe još šalje prema Zagrebu i Splitu
Vrgoračkim jagodarima tek je svaka peta proizvodna godina uspješna, no godina poput ove događa se samo jednom u životu – kaže predsjednik Udruge Vrgoračke jagode Slobodan Dropulić, ističući kako još nije doživio da su jagode toliko tražene da je nemoguće zadovoljiti svu tu golemu potražnju.
Domaće dobro i trgovcima
Zahvaljujući koronavirusu ove je godine, naime, izostao uvoz koji cijenu domaćih jagoda ruši u bescjenje, pa vrgorački jagodari i na kraju sezone u otkupu dobivaju 18-20 kn za kilogram, dok u maloprodaji drže cijenu od oko 30 kn/kg. Svih 500-600 tona iz vrgoračkog podneblja rasprodano je, tek se nešto robe još šalje prema Zagrebu i Splitu, objašnjava on. Kvaliteta je neupitna, jagode slatke, a nije bilo ni problema s radnom snagom. Zbog zamrlog turizma velik se broj sezonaca “bacio” na radove u poljoprivredi.
– Potrošači su i dosad tražili domaće proizvode, no kad su trgovci usmjereni na uvoz, teško ih je naći. Ove su pak godine svi oblijetali oko nas, u poljima smo imali čak tri velika otkupna centra – kaže Dropulić. No kako se već iduće godine očekuje stara priča, teško da će netko dizati proizvodnju jagoda koja u Hrvatskoj počiva na oko 3000 tona godišnje, dok se oko 2000 tona u pravilu uveze. Ove ih godine nisu poštedjeli ni kasni mrazovi, ali nije bilo štete kao na području Zagrebačke županije, gdje su prinosi prepolovljeni.
No ni iz udruge Jagodni prsten Županije ne očajavaju. I oni drže cijenu od 13-15 kuna za mjericu, kojom kompenziraju manjak, a iako i njih salijeću trgovci, kojima nedostaje uvozne robe, 90% proizvođača Jagodnog prstena drži se direktne maloprodaje na štandovima, bez posrednika do kupaca. Prodaju na području Zagreba i okolice olakšale su i brojne virtualne tržnice i dostava na kućnu adresu, a nevolja zvana korona neke je ponukala i na direktnu prodaju s njiva. Za “jagodicu purgericu” s OPG-a Jurić iz Botinca čekalo se u redovima od pola kilometra.
Teško do jeftinijih trešanja
Poljoprivredni patriotizam, rad od kuće, ograničeni izlazak u trgovine, mnoge je natjerao da preispitaju životne navike i okrenu se domaćim, lokalnim proizvodima. No tko je ove sezone poželio trešnje, to skupo voće ove će godine plaćati i više nego proteklih godina. U Hrvatskoj, naročito na kontinentu, nasadi su pretrpjeli i šest do devet jakih mrazova od ožujka do sredine travnja. Zlatan Kljaković Gašpić, predsjednik Udruge ZG trešnja, objašnjava kako od 10 članova udruge njih sedam ima 100-postotnu štetu, a preostalih troje 70-88%. Slično je prošao i ostatak kontinenta, Ravni kotari i Dalmacija kako gdje, a kako su stradali i nasadi u sjevernoj Italiji, Sloveniji, Austriji... cijena te voćke samo u otkupu iznosi od 25-26 kn/kg za prvu klasu (od 24-26 mm promjera), ekstra klasu i 30, a jumbo klasu “plus 30” 35 do 40 kuna.
– Trešnja je uvijek skupa jer se teško bere, jedan radnik za 8 sati može nabrati 160 kg jagoda, a trešanja samo 80 – kaže Kljaković Gašpić, ističući kako samo Zagreb i okolica u sezoni troše oko 600-700 tona trešanja, od kojih se i 400-500 tona može proizvesti lokalno. No ove će ih godine biti jedva 100-150 tona.
Domaća je trešnja, ističe, uvijek svježa, a najlakše ju je prepoznati po svježe zelenoj peteljci. Što je ona zelenija i na vrhu, uz voćku, svježija je i trešnja. Ako je peteljka suha, smeđa, a plod mekan, umjesto sjajan i tvrd na dodir, znak je da je ubrana puno prije i vjerojatno prešla dugi put iz Španjolske ili južne Italije – kazao je Kljaković Gašpić.
