Zoljani, slavonsko selo s 25 birača
Od 15 kuća, sedam je nenaseljeno, a sve su podignute u jednoj jedinoj ulici. Cijelo selo pješice se obiđe za manje od pet minuta
– Hvala Bogu da se i nas u Zoljanima netko sjetio – povikala je Zdenka Radičević ugledavši novinare koji su u njezino mjesto došli raditi reportažu o očekivanjima od lokalnih izbora. Sa svojih 28 stanovnika, od kojih 25 s pravom glasa, Zoljani su jedno od najmanjih sela u Slavoniji.
Nitko ne zna za Zoljane
Od 15 kuća, sedam je nenaseljeno, a sve su podignute u jednoj jedinoj ulici. Cijelo selo pješice se obiđe za manje od pet minuta. Od Slavonskog Broda udaljeni su četrdesetak kilometara, a pretežito staračko stanovništvo većinom se bavi poljoprivredom. Zoljani nemaju školu, trgovinu, ambulantu ni kafić. Do prije desetak godina nisu imali ni svoje groblje. Nema ni obrtnika ni tvrtki, tek filijalna crkva sv. Ante i nedovršeni društveni dom.
– Gdje god odem, uvijek me pitaju “a gdje su ti Zoljani”. Zato mi je drago što ste došli, da ljudi čuju da i mi postojimo premda i kao najmanje selo. Očekujem da buduća vlast malo više poradi na zapošljavanju, kako onih mladih tako i nas srednje generacije. Nadam se i da će se netko napokon sjetiti pokositi travu i urediti okoliš jer sve je zaraslo – govori Zdenka, nezaposlena veterinarska tehničarka. U Zoljanima nema nijedne kuće iz koje se barem jedan član obitelji nije odselio u Njemačku, Brod ili neko od susjednih sela. Iako se to isto događa i u drugim selima, posljedice nisu tako strašne kao ovdje, gdje svaki odlazak ostavlja veliku prazninu.
Troje malodobne djece
Pritajenu nadu u bolje sutra ulijeva jedino to što su od budućeg mosta na Savi u Svilaju udaljeni samo tri kilometra, a ako se još realiziraju i planovi o otvaranju industrijske zone u općini, nadaju se da će i njihovo selo malo živnuti. U općini Oprisavci u protekle 24 godine na vlasti su se smjenjivali HSS, HDZ i SDP. Međutim, položaj Zoljana ostajao je manje-više isti. Umirovljenik Ivan Kolesarić kaže da je na izbore izašao više reda radi.
– Radio sam u Đuri Đakoviću, 35 godina živio sam u Brodu. Stan sam ostavio sinu, a ja sam se vratio u Zoljane. Na žalost, većina mladih odlazi nakon što završi školovanje i nikada se više ne vraća. Bojim se da će selo na kraju ostati pusto – kaže Ivan Kolesarić.
Jučer do 11 sati u Zoljanima je glasovalo osam od 25 birača, ali članica biračkog odbora Katica Kolesarić vjeruje da će se do kraja dana odazvati gotovo svi. Od troje malodobne djece, koliko ih danas živi u selu, ona je rodila dvoje. Matea ide u peti, a Petar u osmi razred. Najstariji Ivica ima 21, a Marko 19 godina. Njihov mali susjed Marko rodio se prije četiri godine i tada se u Zoljanima zadnji put čuo plač novorođenčeta. Katica je nezaposlena, a muž Mato radi kao mehaničar. O selidbi u grad ne razmišljaju.
– U Zoljanima se nikad ništa ne događa, ali ni u drugim selima nije ništa bolje. Općina nama zapravo i ne može puno pomoći. Voljela bih da aktualni načelnik ostane na tom mjestu, mislim da dobro radi svoj posao – kaže Katica Kolesarić. Njezini stariji sinovi Ivica i Marko zaposleni su u oprisavačkoj tvornici furnira “Decospan”, jedinom većem gospodarskom subjektu na ovom području. Marko aktivno igra i nogomet, ali nije siguran hoće li ostati živjeti u Zoljanima. – Trenutačno mi je lijepo, ali ako se pojavi prilika za neki bolje plaćen posao u inozemstvu, možda i odem – kaže Marko.
