VIP farma Ivana Totića u Maovicama
Zagrebački Agronomski fakultet na OPG-u Ivana Totića u Maovicama kod Vrlike provodi VIP projekt, odnosno istraživački projekt zaštite jaja i mesa kokoši hrvatica, čiji cilj je zaštiti njihovu izvornost na razini Europske unije
Na OPG-u Ivana Totića u Maovicama kod Vrlike, koja je u sastavu Braniteljske zadruge Pauk – Čeka, zagrebački Agronomski fakultet provodi VIP projekt, odnosno istraživački projekt zaštite jaja i mesa kokoši hrvatica, čiji cilj je zaštiti njihovu izvornost na razini Europske unije. Riječ je o dvogodišnjem projektu koji se provodi na četiri lokacije u Splitsko-dalmatinskoj županiji koja ga sufinancira.
- Projekt je na samom početku, još smo u fazi izrade nastambi. Profesori s Agronomskog fakulteta su nas obišli, pregledali koke i prostor, a pratit će nas i ubuduće s obzirom na to da brendiranje ide preko nas – kaže Ivan Totić koji nas je ugostio na svojoj farmi u Maovicama gdje na 700 metara nadmorske visine slobodno, na otvorenom prostoru trčkaraju 140 koka hrvatica i 60 pijevaca.
Mjesto je idealno za eko-uzgoj, najbliža cesta udaljena je više od dva kilometra zračne linije. Kokoši se hrane se isključivo domaćim proizvodima, bez koncentrata, uglavnom mješavinom domaćih žitarica koju im Ivanova majka Mara svakodnevno kuha. Nosivost nije velika, ali jaja su kvalitetna i zdrava te vrlo lako pronalaze put do kupaca, unatoč tome što se ne mogu kupiti u supermarketima ni u drugim trgovinama.
-Za sada su količine male i sve pokupuje rodbina i prijatelji – priča Totić. Željko Tomas, predsjednik BZ Pauk – Čeka i sam uzgajivač koka hrvatica dodaje kako za ozbiljniji istup na tržištu moraju znatno povećati količine.
Peradarstvo na koljenima
-Želimo potaknuti što veći broj OPG-ova i zadruga da se uključe u proizvodnju i da zajednički istupamo na tržište s obzirom na to da se do 350 jaja zakonski smije proizvoditi bez sortirnice i pakirnice, naravno uz sve moguće higijenske i veterinarske kontrole koje se provode. Primjerice, samo jedan restoran u Splitu, koji bi želio kupovati naša jaja, traži 1600 komada tjedno, što je s obzirom na današnje kapacitete, nemoguće - kaže Tomas.
Totićevih 100 kokošiju dnevno daju u prosjeku 35 jaja u zimsko doba godine. Prodaje ih po dvije kune, a tvrdi, otkako je počelo ovo "ludilo" sa salmonelom domaća su jaja vrlo tražena roba i bez problema bi za svako mogao dobiti i tri kune koliko neki proizvođači već naplaćuju.
- Nutritivna vrijednost jajeta koka hrvatica veća je od hibridnog, ima više omega 3 masnih kiselina. Jaje je manje, ali kompaktnije. Cilj je prvo zaštiti jaja, a onda krećemo u zaštitu mesa – kaže Tomas i priča kako je kokoš hrvatica prvi put registrirana još 1896. na natjecanju u Karađorđevu.
Unatoč povijesti dužoj od 100 godina, hrvatice su u našim kokošinjcima zapostavljene, a cjelokupno peradarstvo je na koljenima pa čak i proizvodnja zagorskog purana iako je zaštićen. Međutim, unatoč svemu, gospodarska kriza i pad standarda, proteklih su godine ponukali niz obitelji da se okrenu poljoprivredi kako bi dopunili kućni budžet. Totići su jedni od njih. Ivan i supruga Mirjana s tri kćeri žive u Splitu, a zahvaljujući Ivanovim roditeljima, registrirali su OPG u 80-ak kilometara udaljenim Maovicama i pokrenuli posao s kokošima.
Kontrola uvoznih proizvoda
- Otac Ante se prije rata bavio stočarstvom. Imao je koze, kokoši, magarca, uz to što sadi kukuruz, krumpir pšenicu.... Zainteresirao me projekt uzgoja kokoši hrvatice, a sve ovo je moguće zahvaljujući roditeljima koji su uvijek tu, paze, čiste i hrane koke. Ja sam svakog vikenda u Maovicama, a dođem i češće ako je potrebno – priča Ivan čiju majku Maru i zatičemo kako mrvicama kruha hrani pijevce.
-Kukuriču i po noći, sinoć sam ih čula iza 11 sati – priča nam Mara Totić koja sa zadovoljstvom vodi brigu o svom VIP kokošinjcu.
Za pokretanje proizvodnje svaki proizvođač mora ishodovati dozvole i rješenja koje stoje oko 5000 kuna, bez cjepiva, a kontrole, kaže Tomas, koji je tajnik Saveza uzgajivača autohtonih pasmina hrvatske, su vrlo česte.
- Analiza jaja rade se svaka tri mjeseca, a svakog mjeseca se uzima uzorak izmeta, kontrolira se sanitarna kakvoća, zdravstvena ispravnost i sve ostalo. To je dobro i tako treba biti. Tražimo da se jednako kontroliraju i uvozni proizvodi – poručuje Tomas i pita se je li se trebalo dogoditi da jedno dijete u Hrvatskoj umre zbog loše i nekvalitetne uvozne hrane
- Nismo protiv uvoza, ali uvezimo kvalitetne proizvode, koje sami ne možemo proizvesti, a nemojmo uvozom smeća zatirati našu domaću, kvalitetnu proizvodnju – poručuje Tomas.
