Radnička prava
Završilo je “zlatno doba” sindikalne scene u Međimurju kad su se vodile borbe za radnička prava u MTČ-u, Čateksu, Modeksu, Jelenu, a sindikalisti upozoravaju da broj članova stalno pada
U vrijeme kad su se vodile borbe za radnička prava u MTČ-u, Čateksu, Modeksu, Jelenu i drugim međimurskim tekstilnim i obućarskim tvrtkama, sindikalni lideri bili su česti gosti na stranicama novina i u televizijskim vijestima. Predvodili su radnike u prosvjedima, štrajkovima i sudskim parnicama, prozivali političare i zazivali policiju i DORH da se uključe u istrage o sumnjivim poslovima, posebno u nekim bivšim MTČ-ovim tvornicama u kojima je bilo i kriminala.
Bilo je to je vrijeme kad je tadašnji povjerenik SSSH-a Franjo Veble, kako se to popularno kaže, “iskakao iz paštete”. Danas sindikalna scena u Međimurju proživljava teške dane jer im broj članova i dalje pada, a sindikati su razjedinjeni.
Ulazak u veće tvrtke
– Zamrla je sindikalna scena jer su neke velike tekstilne i obućarske tvrtke zatvorene i više ne rade. Ostalo je tih starijih samo nekoliko, a u nove ne uspijevamo ući – kaže Nenad Leček, predsjednik Sindikata tekstila, kože, obuće i gume Hrvatske, koji od 26.500 zaposlenih u tim branšama okuplja oko 5000 članova, od kojih tisuću u Međimurju. Znači, tek svaki peti radnik u Hrvatskoj je član sindikata. Radnici kao najveći problem ističu premale plaće.
– Zanimljivo je da smo po prosječnoj plaći mi u Međimurju na začelju u usporedbi s ostatkom zemlje, a produktivnost je na vrhu. Produktivnost je, dakle, napravljena na bazi manje plaće – napominje Leček. Pokušat će, najavljuje, ući u veće tvrtke u stranom vlasništvu. I Mladen Zemljić iz Sindikata graditeljstva Hrvatske ističe da broj članova pada.
Osiguravaju anonimnost
– Privatnici prijavljuju radnike na minimalac, a pitanje je koliko im još isplaćuju na ruke. Probaš kao sindikalist nešto organizirati, no ljudi se boje i za taj minimalac. Zato nam i mladi odlaze, premale su plaće i ne mogu od njih živjeti – kaže. Obilazi teren i potiče radnike da se učlane u sindikat, ali ne ide. – Imamo akciju učlanjivanja i podijelimo 1500 pristupnica, a vrate nam se samo tri ispunjene. Prijeti im se otkazom. Neke velike tvrtke u Međimurju ne daju sindikalno organiziranje, što je kršenje Zakona o radu. Taj ćemo problem otvoriti na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća i pozvati direktore na razgovor – najavljuje.
Kako bi osigurali anonimnost članova, u Hrvatskom sindikatu neindustrijskih radnika i privatnih namještenika dosjetili su se neobičnom rješenju. – Mi smo, koliko znam, jedini sindikat koji ima tajno članstvo pa nemamo problema s prijetnjama radnicima. Prema statutu, garantiramo anonimnost, čime izbjegavamo mogućnost da radnici u manjim obrtima s nekoliko zaposlenih, gdje svatko svakog zna, budu šikanirani, kako se to znalo događati – objašnjava Josip Vidović. Članovi mu se, dodaje, najčešće javljaju za pomoć zbog neisplate plaća i nezakonitih otkaza.
