Život na otoku lijep je i ugodan i kada prođe ljetni šušur

Dabogda te Šolta dopala!”, stara je kletva kojom su dalmatinske matere prijetile kćerima u prošlim vremenima. Značila je: udaš li se na Šoltu, čekat će te mukotrpan život i težak fizički rad. Ništa čudno. Šolta je bila poznata po proizvodnji vapna, a žene su u tom poslu odrađivale lavovski dio.

Danas ta rečenica ima sasvim suprotan predznak. Šolta je postala ne samo poželjno mjesto za odmor daleko od vreve grada već i za život. Dovoljno je izolirana da je nije pregazio masovni turizam koji se događa u nedalekom Splitu i razvikanijima Braču i Hvaru, a opet dovoljno blizu da je moguće svaki dan putovati na posao, srednju školu ili fakultet u Split.

Na prvom jutarnjem Jadrolinijinu trajektu Lubenice koji iz Splita prema šoltanskoj luci Rogač isplovljava 15 minuta prije 7 sati, iznenađujuća gužva. Na posao se putuje i u tom smjeru. Najviše je “bauštelaca” jer je na Šolti turistička sezona utihnula, pa je prije dolaska zime pravo vrijeme za građevinske radove. No, osim sezonskih građevinaca, nisu malobrojni ni oni koji svakoga dana iz Splita sat vremena plove do svog radnog mjesta na ovom zelenom otoku, s bujnom vegetacijom maslina i smokava i živopisnim selima.

Upoznajemo Natašu Nazor-Jovović, pročelnicu Jedinstvenog upravnog odjela Općine Šolta, koja svaki dan na svoje radno mjesto doplovljava trajektom iz Splita zajedno s dva direktora komunalnih poduzeća i petero nastavnika Osnovne škole Grohote.

– Radila sam u državnoj službi u Splitu, do posla sam išla 10 minuta pješice, međutim želim raditi i živjeti punim plućima i prihvatila sam radno mjesto na Šolti. Želim iskoristiti sve prednosti otoka, života na čistom zraku, bez gužve, u skladu s prirodom... Kako mi dijete odrasta, sve više vremena provodim na Šolti, a u planu mi je posve se preseliti – kaže nam Nataša Nazor-Jovović.

Poticaji za djecu

Trajekt pristaje u Rogaču, a mi nastavljamo automobilom do dva kilometra udaljenih Grohota, koje nisu uz more, ali su centar otoka i administrativno središte. Tu im je općina, ambulanta, osnovna škola s igralištem, četiri dućana koja rade i zimi, pošta...

Osnovnu školu u Grohotama pohađa 60-ak učenika. Zgrada im je lijepa i nova, pred njom je veliko igralište. Upravo se gradi novi Dječji vrtić, koji pohađaju 23 mališana. Na otoku je, ono što se zna, sedam trudnica! Načelnik Općine Nikola Cecić Karuzić (nezavisni) hvali se kako oni već godinama isplaćuju naknade za novorođenčad od 6000 kuna za prvo dijete, 11.000 za drugo, 20.000 za treće. Za 60-ak srednjoškolaca i studenata Općina osigurava besplatan prijevoz trajektima i katamaranima do Splita, što je smanjilo iseljavanje s otoka.

– Nastojimo mladim obiteljima i roditeljima pružiti što kvalitetnije uvjete za život na otoku i s ponosom mogu reći kako nam se počinju doseljavati ljudi iz unutrašnjosti Hrvatske – kaže načelnik Cecić Karuzić i ukratko nam daje najvažnije informacije o otoku. Šolta je površine 5860 hektara, a gradnja je predviđena tek na 7% prostora. Imaju marinu u Maslinici, apartmane i kuće za iznajmljivanje na cijelom otoku, ali nedostaje im smještajnih turističkih kapaciteta. Zato su u planu gradnja nove marine u Maslinici i hotelskog kompleksa u uvali Livka. Registriranih stanovnika na Šolti je 2650, broj birača na posljednji izborima bio je 2165. Umirovljenika je 850. Ljeti se broj radnih mjesta penje do 800 pa sezonci stižu iz cijele Hrvatske. Neki od njih odlučili su se tu i skrasiti i postati Šoltani.

Toj odluci sigurno doprinosi i kvalitetna zdravstvena zaštita. Imaju 24-satnu hitnu medicinsku pomoć, dva liječnička tima zimi, patronažu, stomatologa, a za hitne slučajeve tu je i helidrom.

– Šolta je idealna za one koji vole miran život – tvrdi Cecić Karuzić, načelnik koji se ne žali na nedostatak financijskih sredstava. Turizam im očito dobro puni općinsku blagajnu. Raspolažu s proračunom od 24 milijuna kuna.

Ipak, znajući koliko su česte priče otočana o dugim i dosadnim zimama, pitamo načelnika čime se on bavi izvan sezone i radnog vremena. Doznajemo da je predsjednik Sportskog ribolovnog društva Rogač, član uprave Lovačkog društva i član KUD-a u kojem pleše zajedno sa suprugom.

– Imamo i narodne nošnje, naručili smo ih iz Zagreba, često nastupamo i putujemo. Ali, večeras idem na lignje, a za vikend nam dolaze gosti u Lovačko društvo pa ćemo u lov! – zadovoljno objavljuje.

Nije samo načelnik tako aktivan. Tihana Glavurdić, ravnateljica KICOŠ-a (Kulturno-informativnog centra otoka Šolte) kaže nam kako na otoku na kojem zimi zaista živi oko 2000 ljudi djeluje čak 30 registriranih udruga.

– Ljudi se moraju družiti, a sva društva financira Općina Šolta – otkriva Tihana.

Katja Tramontana-Domaćina na Šoltu se doselila prije 22 godine.

– Nisam bila oduševljena, hvatala me panika. U Splitu sam plesala u KUD-u, a ovdje sam izmišljala što ću raditi pa sam osnovala i vodila aerobik, da ne zakržljam. Poslije smo skupili djecu, osnovali zbor i pobijedili na festivalu Mali Split. Onda smo žene skupili u zbor, osnovali mušku i žensku klapu pa dječju klapu, KUD... – otkriva nam neumorna Katja Tramontana-Domaćina, kako je raspjevala Šoltu. Ali i svoju djecu. Kći joj je otkrila talent za pjevanje i danas je akademski obrazovana operna pjevačica u Zagrebu, a sin Luka i dalje je na Šolti, bubnjar benda Mjesni odbor, za koji znaju u cijeloj Hrvatskoj zahvaljujući hitu “Mande, Mande”. Snimili su CD, objavili spot, zauzimali prva mjesta dalmatinskih radijskih postaja uzduž jadranske obale. I ostali su na Šolti, kao i Tonkica Spicijalić, koja je završila fakultet u Splitu putujući trajektom. Na svom je otoku ostala i kada je diplomirala. Zaposlila se u Općini, još se bavi poljoprivredom, članica je DVD-a i Šoltanskog glazbenog zbora koji ima 103 člana.

Željka Alajbeg je knjižničarka. Od nje doznajemo da je u šoltanski odjel Knjižnice Marka Marulića upisano 300 članova.

– To je odlično jer su ti ljudi zaista čitači. To su članovi koji redovito posuđuju knjige. Imamo velik fond knjiga, oko 15.000 jedinica, bogatu zavičajnu zbirku. Dobit ćemo i novi prostor – kaže Željka Alajbeg. Na Šoltu se preselila iz Splita 1993. godine i nikada nije požalila.

– Život u gradu ima svoje prednosti, ali ovdje ste u miru i ljepoti – kaže Željka. Na Šolti raste 1200 različitih vrsta bilja i obitava 130 ptičjih vrsta. Nema zmija otrovnica, ali zato ima divljih svinja i fazana pa razvijaju lovni turizam.

Iako je turistička sezona prošla, i Šolta polako tone u izvansezonski ritam, nešto malo gostiju još uvijek ima. U marini u Maslinici izbrojili smo sedam jahti, a bilo bi ih više kada bi radili restorani. Posljednji je zatvorio u srijedu, na otoku radi još samo jedan, ali u 17 kilometara udaljenoj Stomorskoj.

– Ugostitelji smatraju da im se ne isplati biti otvoren za 20 ručkova. Dogodine ćemo uvesti poticajne mjere da nastave raditi u listopadu, možda čak i u studenom – najavljuje načelnik.

Turisti berači maslina

Miodrag Tarašić, vlasnik jedinog kampa na otoku, onog u Stomorskoj, kaže da njega to ne zabrinjava jer sam kuha svojim gostima. U ponedjeljak mu dolazi grupa od 10-ak ljudi iz Slovenije, Češke i Njemačke. Bit će kod njega u apartmanima tjedan dana i brat će njegove masline.

– To su moji stalni gosti. Dajem im gratis spavanje i hranu, a oni mukte beru. Nitko nikome ništa ne plaća, svi se dobro zabavimo u konobi, uz komin i gitaru, a oni će opet doći k meni i odsjesti i sljedećeg ljeta – kazuje popularni Mido, aktivni umirovljenik koji je 35 godina radio u pošti u Stomorskoj, gdje je svojedobno bio mjesni glavar.

– Imam masline, vrt, brod. Član sam amaterskog kazališta Sulet, koje djeluje već pet godina. Glumac sam. Pet smo premijera imali. Imamo i udrugu Cvit mladosti, u kojoj je prosjek godina 60. Družimo se i putujemo. Imali smo i grupu Redikuli, bio sam i u klapi, ali nisam mogao više. Jako sam zauzet – kaže Mido.

Njegov susjed Miljenko Koludrović također je umirovljenik. Živi osam mjeseci na Šolti, odakle je rodom, a četiri u Rijeci, u kojoj je nakon studija ostao.

– Na Šolti uživam u maslinama i na ribarenju, u sporom životnom tempu. Bavim se i filatelijom – kazuje Miljenko.

Na Šolti kao da svi uživaju u hobijima i slobodnim aktivnostima. Što im drugo preostaje kada otok nakon ljetnog šušura, kada na njemu bude i do 14.000 gostiju dnevno, sve naglo opusti. Jedina prodavačica koju smo oko podne zatekli na tržnici požalila se kako već dva sata nije imala nijednog kupca.

Pomalo tužno izgledaju zatvoreni restorani, fast foodovi, trafike... Kafići koji su otvoreni popodne ugošćuju uglavnom besposlene zaposlenike obližnjih trgovina ili lokala. Rijetki su prolaznici, malo je ljudi po mjesnim kalama.

Brojne lijepo obnovljene kuće u šoltanskim selima zaključane su. Iznajmljuju se ljeti, zimi su prazne.

Projekt od 180 milijuna eura

Međutim, načelnik Cecić Karuzić uvjeren je kako Šolta ima sjajnu budućnost. Ulažu u infrastrukturu, uređuju plaže, grade ceste i pristaništa, a ovoga ljeta tehnička je Vlada projekt Livka, investiciju od 180 milijuna eura, u kojoj će biti otvoreno 250 radnih mjesta, uvrstila u strateške, od interesa za RH planove i vrlo brzo će investitor započeti s radovima. Riječ je o ribarskom naselju s vilama i bungalovima, hotelom s pet zvjezdica, marinom sa 160 vezova te brojnim drugim sadržajima koji će biti sagrađeni na jugozapadnom dijelu otoka.

Osim što će riješiti problem smještajnih kapaciteta, dobit će još jednu atrakciju koja će se, tvrdi načelnik, uklopiti u njihovu dosadašnju ponudu i neće narušiti ugođaj. Na vrijeme će pripremiti uvjete za dolazak većeg broja gostiju, ali i zaposlenika, sezonskih i stalnih, koje će ovaj otok sve više trebati.

Dok u predvečerje isplovljavamo, s palube puca predivan pogled na Šoltu dok je miluju posljednje zagasite zrake dnevnog svjetla. Izgleda kao da se ljuljuška uz valove. Stvarno, kada bih imala kćer, od srca bih joj poželjela: “Dopala te Šolta!”