Izbornik
Naslovnica Gradovi Samobor
Samoborska udruga roditelja za lokalne aktivnosti (SURLA) u pet godina postojanja provela više od 220 aktivnosti

"Želimo da Samobor bude sveučilišni grad, a Surla da ima svoj kampus"

1/4
Foto: SURLA
Druženja roditelja djece iz vrtićke grupe prerasla su u obiteljska prijateljstva i želju da se pomogne obrazovnom sustavu

Pokrenuli su 22 aktivnosti u potkrovlju osnovne škole “Nova škola”, što uključuje radionice crtanja, slikanja, programiranja, 3D printanja, astronomije, govorništva, matematike, nutricionizma… I to samo unatrag dva mjeseca. Surla, odnosno Samoborska udruga roditelja za lokalne aktivnosti, u svojih nekoliko godina postojanja od 2017. godine za tamošnje je stanovništvo kreirala više od 220 aktivnosti kojima, kažu, žele dodati vrijednosti u odgojno-obrazovni sustav uključivanjem lokalne zajednice.

Niz ideja

A najveći pothvat koji žele ostvariti u budućnosti jest, kako govore, da Samobor pretvore u sveučilišni grad te da Surla ima svoj vlastiti kampus. Ne čudi stoga da svake godine imaju sve više zainteresiranih za projekte, a u rukavu “skrivaju” niz ambicioznih ideja koje žele ostvariti uključivanjem Samoborčana u svoj rad.

– Da, zaista rastemo. Mala je to riječ za brzinu kojom nam se stvari razvijaju. Tijekom 2020. i 2021. usporili smo zbog opće situacije oko pandemije, ali sad smo nastavili u 18. brzini. Najveći pothvat je da Samobor pretvorimo u sveučilišni grad, a da udruga ima svoj kampus. Ozbiljno radimo na tome – govori Branimir Lozo, diplomirani inženjer elektrotehnike i predsjednik udruge  Surla, koja je osnovana s intencijom da provedu “poboljšanje svih elemenata sustava korištenjem  modernih metoda i iskustava  na svjetskom nivou kako bi djeci i roditeljima omogućili ljepše, sigurnije i efikasnije djetinjstvo te pripremu za uspješan, zdrav i napredan život”.

Svojih se početaka prisjećaju s osmijehom, a sve je krenulo nakon nekoliko prijateljskih druženja roditelja i razgovorom  o tome što bi oni kao stanovnici Samobora mogli učiniti za svoju djecu i kraj. Danas pak broje 220 članova i 40 volontera.

– Druženja roditelja djece iz  vrtićke grupe prerasla su u obiteljska prijateljstva i želju da se pomogne obrazovnom sustavu. S obzirom na to da ravnatelji škola nisu zainteresirani za ozbiljnu suradnju, nakon dosta razgovora s različitim osobama iz zbornica, 
pravnicima, prijateljima i slično, zaključili smo da je najbolje osnovati udrugu. To smo i napravili. Prvi projekti su bili uglavnom vezani za prezentaciju udruge, stolarske radionice za djecu, razna predavanja… Pretežito networking i povezivanje. Iz tog razdoblja nastali su Surla workshop, izleti, Surla class… – nabraja Lozo.

U pet godina mnogo se toga promijenilo, dodaje, što je relativno kratko vrijeme za desetke uspješno provedenih edukacijskih programa.

Podrška roditelja

– Mnogo toga je evoluiralo. Priključili su nam se novi roditelji, prijatelji iz drugih gradova i županija. Dobili smo svoj prostor nedavno. Roditelji podržavaju naše aktivnosti, a djeca? Pa često ih treba upozoriti da je radionica završila i da mogu ići doma. To govori sve o reakcijama na aktivnosti Surle. Djeca su različita pa tako i afiniteti. Vole sve radionice. Sve ih zanima, rado bi sudjelovali. Važno je to da mi ne kažnjavamo  greške, ne dajemo jedinice i ne pišemo ukore. Mi potičemo na grešku, na fail. Jer tako djeca najbrže uoče što ne valja, a što valja. Djeca su super – kaže Lozo.

Teško im je procijeniti, ističe, koliko je djece dosad bilo uključeno u njihove projekte.

– Uvijek vrtimo princip “polaznik – dan”. Dakle, ako je, primjerice, Marko bio u utorak i u srijedu na keramici, mi to računamo kao dva dolaska. Takvih dolazaka je do sad bilo tisuće – navodi inženjer Lozo.

Uvijek ima mjesta za nove  i zainteresirane polaznike, a svi  im se mogu javiti preko Facebook  profila ili pak web-stranice Surla.hr.

– Uključivanje je jednostavno, kad se netko javi i stupi s nama u kontakt, krene rijeka komunikacije. Može se i donirati ako netko 
želi. Uglavnom, nije problem doći do nas. Tko želi, brzo nas nađe. Jako smo transparentni. A svi se mogu uključiti jer primamo sve. Uvijek nađemo modus operandi. Vodimo se onom američkom: “Leave no man behind” – objašnjava Branimir Lozo.