Nakon 500 godina deve u Đurđevcu
Putem našeg portala Lokalni.hr možete predložiti imena za đurđevačke deve. Probrat će se desetak najzgodnijih prijedloga, a potom će čitatelji glasanjem odabrati tri najbolja
Prvi put nakon 500 godina deve su se ponovno našle u srcu Podravine. Ovaj put ne kao dio goleme vojske Ulama-bega koja je u 16. stoljeću opsjedala đurđevačku utvrdu, nego iz sasvim miroljubivih razloga, kao turistička atrakcija.
Doista je neobičan prizor kad usred đurđevačkih gorica na prvim obroncima Bilogore vidite dromedra kako “pod orahom” žvače travu. Jednogrbi mužjak te dvogrbe majka i kći jučer su se treći dan aklimatizirali na novo podneblje pod budnim okom troje timaritelja, Damira Hodalića, Hrvoja Gregurića i Tamare Grgičin. Zasad ih se drži podalje od znatiželjnika, na imanju u okolici grada.
Malo su pod stresom
– Prevalile su put od 1300 kilometara iz uzgajališta u blizini njemačkog Hamburga i zbog toga su bile malo pod stresom. Sada su se već opustile, nema nikakvih problema. Pustit ćemo ih još dva-tri tjedna da se u miru privikavaju na novi ambijent i na nas, a i mi se moramo do kraja sprijateljiti s njima – objašnjava Damir.
On i Hrvoje veterinarski su tehničari, a Tamara je oduvijek angažirana u brizi za životinje. Ljetos su prošli dvoipoltjedni seminar za timaritelje deva i dobili potvrde da su, crno na bijelo, “camel boys”, po naški bi se moglo reći – devari. Nove ljubimce bez nadzora ne ostavljaju ni trenutka.
– Istini za volju, nema s njima mnogo posla. Hranimo ih sijenom ujutro i navečer, četkamo ih i osiguravamo da uvijek imaju dostupnu svježu vodu. Nisu proždrljive, ali zajedno na dan pojedu jednu cijelu balu. Kad se ujutro probude, malo potrče da se razgibaju, a onda prijepodne pasu, dok popodne preživaju. Na spavanje idu kao kokoši – s prvim mrakom. Obožavaju suhi kruh, to im je poslastica, a vidimo i da su lude za domaćim koprivama – objašnjava Damir.
Tko je deve dosad vidio samo na televiziji, ostat će malo iznenađen njihovom veličinom uživo – znaju narasti do dva i pol metra, a đurđevački mužjak i ženka visoki su oko dva metra. No nakon početnog strahopoštovanja, brzo se uviđa kako su deve vrlo pitome i pristupačne, baš prijateljski nastrojene prema ljudima.
Kad se pročulo da ih gradonačelnik Željko Lacković namjerava dovesti u Đurđevac, nije to svim mještanima dobro sjelo. No danas ćete teško čuti da bi tko rogoborio.
Uostalom, kažu timaritelji, deve su kao turistička atrakcija potpuno normalna stvar diljem Europe. Gospođa Gerda, na čijem su imanju u blizini Beča prošli obuku, tim se poslom bavi već 40 godina. Prvi javni nastup deve će imati na treći adventski vikend, a tada će se već i preseliti u nastambu koja se za njih upravo dovršava u blizini Staroga grada, tvrđave koju je bio opsjedao Ulama-beg. Radi dojma autentičnosti, oko nastambe dovezeno je oko 7000 kubičnih metara pijeska.
Čitatelji biraju imena
Do proljeća bi timaritelji trebali ujahati nove ljubimce pa će zakoračiti i na obližnje Đurđevačke peske, jedinu hrvatsku pustinju. Tada će već jahanje na devama biti dio lokalne turističke ponude.
– Jahali smo ih na imanju kod Beča i mogu reći da je osjećaj fantastičan. A i nisu baš spore kako bi se moglo pomisliti – putem GPS-a izmjerio sam 23 kilometra na sat, a nisam baš išao galopom. Utrenirane deve mogu trčati i 40 na sat – kaže Damir.
Jednogrbi kastrat u Đurđevac je doputovao pod imenom Sam, dvogrba ženka nosi ime Hilo, a mladunče Haifa, no tome je tako samo privremeno jer deve će dobiti nova imena, a u njihovu izboru mogu sudjelovati i čitatelji Večernjaka.
Putem našeg portala Lokalni.hr možete predložiti imena za đurđevačke deve. Probrat će se desetak najzgodnijih prijedloga, a potom će čitatelji glasanjem odabrati tri najbolja.
