Imao je njegov ćaća nekad “deset iljada panja maslina, sedamdeset ovaca i osamdeset i dva vola”. Drža’ je i magarad i krave, radija i od svog rada na svome živija. A onda je došao rat, nakon njega povratak na spaljeno ognjište na kojemu nije bilo “ni tice ni mačke”. Al’ vratio se ćaća.
Valjalo je početi iznova, graditi, krčiti zemlju zaraslu u šipražje. I saditi maslinu, biljku koju se u obitelji Podrug iz Piramatovaca kod Skradina uzgaja već, kaže predaja, 150 godina.
Mili Podrugu, ćaći s početka priče, danas je 76 godina, hoda sa štakama, a kosti ga bole već tri desetljeća. Al’ ode u maslinik i “najsritniji je kad more radit”. Njegovoj supruzi Smilji 12 je godina manje. Otkako su se nakon rata vratili kući, “uvik peče kruv”. I radi na zemlji. Smilja i Mile Podrug imaju troje djece – Denisa, Denizu i Milenu. Ipak, svoje su obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, koje se sve do lani vodilo na Milu, prepisali – snahi Marijani.
– Na mladima svit ostaje – izgovara Mile Podrug gledajući prema snahi i sinu.
– Šta ‘š, ja radin, a ženin je marketing – spremno je odgovorio Denis.
– Njemu ide posal, meni pričanje – uključila se i Marijana.
Kvalitetu prepoznali kupci
Sara i Dino, Marijanina i Denisova djeca, odmah su se pogledali pa prasnuli u smijeh. Jer, u obitelji Podrug svi rade. Evo, Denis je, naprimjer, ove godine za maslinovo ulje s obiteljskog gospodarstva dobio pehar za drugo mjesto na Međunarodnim danima maslina koji su se održali u Zadru.
– Prijavi san se u hotel za natjecanje, donija ulje za analizu i na kraju ima 99,75 bodova, a onaj isprid mene 99,79 – govori Dino, od jeseni učenik petog razreda.
Kao nekoć njegov otac, i Dino obožava traktore. Tog dječaka, koji u Šibeniku ide i u glazbenu školu i svira gitaru, maslinarstvo i te kako zanima i vrlo je izvjesno da će jednog dana njegovi roditelji njemu ostaviti imanje na kojem je danas 1500 stabala maslina i na kojem se, ovisno o godini, proizvodi oko 5000 litara ekstradjevičanskoga maslinova ulja. A bit će ga dvostruko kad sve masline dođu u puni rod.
Osamdeset posto maslinika zasađeno je sortom oblica, a imaju i stabla maslina leccino, cipressino i murgulja, koju zovu i krvavica. Posjeduju 4,75 hektara zemljišta. Ono je rascjepkano pa su masline posađene na čak 24 parcele. Podrugovi imaju i vinograd te voćnjak u kojem su barakokule (marelice), orasi, murve (dud), žižule – koštuničavo voće koja izgledom podsjeća na šljivu, a okusom na jabuku, a koju nazivaju kineskom datuljom... Ipak, šljive su im najveći gušt.
– Ovdi klima zavara biljku pa nam šljiva dvaput cvita. Eno, lani smo imali i dva uroda čentruna (lubenica, op. a) – kaže Smilja Podrug.
– Imali smo puno vinograda, a ja san ga skida i sadija masline. Skinija san i sve stare masline. Prije deset godina krenili smo u intenzivnu proizvodnju uja – kaže Denis.
Iz korijena starih stabala koja je 46-godišnji Denis otpilio razvila su se mlada stabla, a pokraj njih iznikle su mladice koje će dobro doći kao sadnice.
– Obijemo ih i stavimo u pitar pa kasnije presadimo i ne moramo kupovati – kaže Denis.
Podrugovi bi htjeli posaditi još 1500 stabala. Masline prerađuju u uljari Laća u Skradinu. Prvi u selu počinju berbu. U tome je, otkrivaju, kvaliteta njihova ulja.
– Beremo ranije jer nije isto ulje od maslina ubranih početkon desetog i misec kasnije. Kad mi beremo masline, one daju 12-14 posto ulja. Iza 20. studenog daju više, do 24 posto. Ali ovo ulje kojega je manje puno je kvalitetnije i bolje. Tako i struka i analize kažu – govori Denis Podrug.
Njegove riječi potvrđuju i brojna priznanja koja su dobili za kvalitetu svog ekstradjevičanskoga maslinova ulja. Da je uistinu vrhunsko, prepoznali su i kupci, pa 40 posto količine koju proizvede odmah ostaje u preradi. Ostalo odvoze u svoju konobu, u bačve ukupnog kapaciteta 3000 litara, i to ulje prodaje na kućnome pragu. Ali naveliko po ulje Podrugovih dolazi cisterna. Ipak, neće odbiti ni onoga tko u Piramatovce na njegova vrata dođe po litru-dvije.
– Sritni smo kad su sve bačve prazne. Puno je lakše posadit maslinu, oškarati je, pofrezati i pobrati nego prodati – kaže Denis pa dodaje da je, po njegovu mišljenju, cijena ulja previsoka i da bi, da se njega pita, maslinovo ulje stajalo manje, ali on ne odlučuje pa mu ne preostaje ništa drugo nego prilagoditi se tržištu. I dok danas ne krije da svoj posao neizmjerno voli, da mu nije teško u masliniku raditi i noću samo da sve bude kako treba i da zbog maslina on i njegova žena i djeca žive na relaciji Šibenik – Piramatovci, ne krije da je zbog poljoprivrede s kojom je odrastao, kad je imao 15 godina “ćaću i mater tija strpat u top”. Stoga ga i ne čudi što njegova kći Sara, djevojka koja pohađa glazbenu školu i svira klavir, a i piše, upisala srednju za farmaceuta. Želi jednoga dana postati liječnica.
Investiraju u proizvodnju
– Sve se to stigne priokrenit – kaže Denis. Pa, i on je završio za grafičara, ali je zbog maslina taj posao ostavio. Marijana je jedno vrijeme imala trgovinu, no odustala je. Lipše joj je biti i raditi s obitelji. Pogotovo sada kad je svima “šefica”.
– Tili bi imati svoju uljaru. Ako na natječaju dobijemo u zakup osam hektara državnog zemljišta, napravit ćemo i nju i podrum i kušaonicu – govori Marijana dok hodamo prema masliniku u kojemu je tlo pomiješano s izmalčiranim granama pa tako imaju ekognojidbu. Malčer i novi traktor Podrugovi su kupili na kredit. Bila je to investicija vrijedna 300.000 kuna, ali im je malčer itekako olakšao posao.
– Prije tri godine ubijali smo se granama kad bi bilo škaranje. Ne smiš ih palit, a ne znaš di bi s njima pa vuci. Sada malčer samelje grane i ostane kompost. Za 26 iljada kuna kupili smo i frezu. Al’ tribat će toga još... – kaže Marijana zastavši pored stabala.
– Dino, pogledaj ima li svrdlaša – zazvao je otac sina pa je dječak otrčao i zagledao se u zelene plodove.
Svrdlaš je kukac koji svojim rilom ubode u plod koji se zatim osuši. Ta štetočina može uništiti sav urod, što se Podrugovima jedne godine i dogodilo.
– Nismo u ekološkoj proizvodnji, ali ne prskamo. Maslina je od svrdlaševih uboda sigurna kada koštica postane tvrda. Onda joj ništa ne može – objašnjava nam Marijana zastavši pokraj šipaka koje je posadio njezin svekar, čovjek koji je “najsritniji kad more radit’”.