Izbornik
Naslovnica Vijesti Hrvatska
Građani Bosanskog Broda

I nama rafinerija smrdi, no to nitko neće reći jer od nje živimo

Rafinerija nafte Bosanski Brod
Foto: Ivica Galović/PIXSELL
Na desnoj obali Save misle da su susjedi iz Slavonskog Broda digli preveliku buku iako bi voljeli udisati svjež zrak, zatvaranje rafinerije značilo bi katastrofu za privredu

Dok nezadovoljni građani Slavonskog Broda prosvjeduju i prijete građanskim neposluhom zbog onečišćenja iz rafinerije, u susjednom Brodu na desnoj obali Save druga pjesma. Stanovnici ovog gradića kažu kako se oko svega podigla velika buka. I njima je stalo da zrak bude čist, ali ističu kako problem ni izbliza nije toliki kao što se govori o susjedstvu. Umirovljenik Mišo Kučera upozorava da na zagađenost utječu i automobili, grijanje na ugljen...

– Trebalo bi uložiti, modernizirati cijelu rafineriju, u što sumnjam. Jedino bi rješenje bilo promijeniti naftu, ako je to uopće moguće. Nekada je 750 ljudi iz Đure Đakovića gradilo rafineriju, a stotine ljudi odavde radile su preko i nitko nije spominjao smrad – kaže Kučera. Stanislav Džigumović, koji je nekada radio u rafineriji, govori kako se iza prozivanja krije pokušaj uništenja rafinerije u Brodu kako bi se sačuvala ona u Sisku. Odrastao je u neposrednoj blizini rafinerije, ali smatra da njegovo i zdravlje njegove obitelji nije ugroženo.

– Prije sat vremena izbrojio sam dvadeset automobila iz Hrvatske čiji su vlasnici došli ovamo po benzin. Sve je to politika – kaže Džigumović.

Foto: Ivica Galović/PIXSELL

Plin bi bio rješenje

Neki mještani napominju kako cijeli jedan Bosanski Brod danas živi u Slavonskom Brodu, kako je riječ o ljudima među kojima se isprepliću obiteljske i prijateljske veze i koji svaki dan prelaze s jedne na drugu obalu, pa im je čudno “što to oni tamo rade”.

– Nemamo nikakvih problema s rafinerijom. Zrak nije zagađen samo ovdje u Brodu, cijeli je Balkan zagađen – kaže Pero Kerkez, izbjeglica iz Bosanskog Petrovca. Neki priznaju kako zbog smrada moraju zatvarati prozore i kako je najgore noću. Govore kako stariji ljudi teško podnose isparavanja, kašlju, osjećaju gušenje i pritisak.

– Mi stariji ne brinemo se toliko za sebe, ali strah nas je za ove mlade. Ja sam rođena ovdje, prije rata nije toliko smrdjelo – kaže Vasvija Hodžić. Općinski načelnik Ilija Jovičić kaže kako su sve rafinerije zagađivači. Navodi kako je za boravka u Beču osjetio kako se i iz tamošnje rafinerije širi smrad nalik pokvarenim jajima.

I njemu je, kaže, cilj da emisija štetnih tvari bude što manje i da zrak bude što zdraviji. Napominje kako ekološka dozvola rafineriji istječe ove godine i kako će njezin rad Ministarstvo ekologije RS-a uvjetovati poštovanjem ekoloških standarda.

Foto: Ivica Galović/Pixsell

Katastrofa za privredu

– I mi želimo da rafinerija počne raditi na plin, to je vjerojatno jedan od načina rješavanja ovog pitanja. Međutim, Brođani s ove i one strane Save već 120 godina žive s rafinerijom. Stanje danas nije gore nego prije osam godina, kako se to pokušava reći. Naprotiv, ono je bolje jer su obavljene mnoge promjene u samom sustavu i radu rafinerije – smatra Jovičić.

Situaciju je možda najbolje oslikao predsjednik Općinskog vijeća Ivo Mijić, koji je upozorio da rafinerija zapošljava 1000 radnika koji tako osiguravaju egzistenciju i kojima potenciranje problema sa zagađenjem nikako nije u interesu.

– Ovdašnjim ljudima zrak smrdi jednako kao i onima u Slavonskom Brodu, ali oni to neće reći jer bi zatvaranje rafinerije značilo katastrofu za privredu – istaknuo je Mijić.