Dok nezadovoljni građani Slavonskog Broda prosvjeduju i prijete građanskim neposluhom zbog onečišćenja iz rafinerije, u susjednom Brodu na desnoj obali Save druga pjesma. Stanovnici ovog gradića kažu kako se oko svega podigla velika buka. I njima je stalo da zrak bude čist, ali ističu kako problem ni izbliza nije toliki kao što se govori o susjedstvu. Umirovljenik Mišo Kučera upozorava da na zagađenost utječu i automobili, grijanje na ugljen...
– Trebalo bi uložiti, modernizirati cijelu rafineriju, u što sumnjam. Jedino bi rješenje bilo promijeniti naftu, ako je to uopće moguće. Nekada je 750 ljudi iz Đure Đakovića gradilo rafineriju, a stotine ljudi odavde radile su preko i nitko nije spominjao smrad – kaže Kučera. Stanislav Džigumović, koji je nekada radio u rafineriji, govori kako se iza prozivanja krije pokušaj uništenja rafinerije u Brodu kako bi se sačuvala ona u Sisku. Odrastao je u neposrednoj blizini rafinerije, ali smatra da njegovo i zdravlje njegove obitelji nije ugroženo.
– Prije sat vremena izbrojio sam dvadeset automobila iz Hrvatske čiji su vlasnici došli ovamo po benzin. Sve je to politika – kaže Džigumović.
Plin bi bio rješenje
Neki mještani napominju kako cijeli jedan Bosanski Brod danas živi u Slavonskom Brodu, kako je riječ o ljudima među kojima se isprepliću obiteljske i prijateljske veze i koji svaki dan prelaze s jedne na drugu obalu, pa im je čudno “što to oni tamo rade”.
– Nemamo nikakvih problema s rafinerijom. Zrak nije zagađen samo ovdje u Brodu, cijeli je Balkan zagađen – kaže Pero Kerkez, izbjeglica iz Bosanskog Petrovca. Neki priznaju kako zbog smrada moraju zatvarati prozore i kako je najgore noću. Govore kako stariji ljudi teško podnose isparavanja, kašlju, osjećaju gušenje i pritisak.
– Mi stariji ne brinemo se toliko za sebe, ali strah nas je za ove mlade. Ja sam rođena ovdje, prije rata nije toliko smrdjelo – kaže Vasvija Hodžić. Općinski načelnik Ilija Jovičić kaže kako su sve rafinerije zagađivači. Navodi kako je za boravka u Beču osjetio kako se i iz tamošnje rafinerije širi smrad nalik pokvarenim jajima.
I njemu je, kaže, cilj da emisija štetnih tvari bude što manje i da zrak bude što zdraviji. Napominje kako ekološka dozvola rafineriji istječe ove godine i kako će njezin rad Ministarstvo ekologije RS-a uvjetovati poštovanjem ekoloških standarda.
Katastrofa za privredu
– I mi želimo da rafinerija počne raditi na plin, to je vjerojatno jedan od načina rješavanja ovog pitanja. Međutim, Brođani s ove i one strane Save već 120 godina žive s rafinerijom. Stanje danas nije gore nego prije osam godina, kako se to pokušava reći. Naprotiv, ono je bolje jer su obavljene mnoge promjene u samom sustavu i radu rafinerije – smatra Jovičić.
Situaciju je možda najbolje oslikao predsjednik Općinskog vijeća Ivo Mijić, koji je upozorio da rafinerija zapošljava 1000 radnika koji tako osiguravaju egzistenciju i kojima potenciranje problema sa zagađenjem nikako nije u interesu.
– Ovdašnjim ljudima zrak smrdi jednako kao i onima u Slavonskom Brodu, ali oni to neće reći jer bi zatvaranje rafinerije značilo katastrofu za privredu – istaknuo je Mijić.