Ivan Marinić iz Slavonskog Broda
Iako trenutačno radi kao njegovatelj u Domu umirovljenika, nije odustao od želje da za život zarađuje kao primalja pa sad uči njemački jezik i tražit će posao u struci
Jedina muška babica u Hrvatskoj Ivan Marinić (22) iz Slavonskog Broda otišao je trbuhom za kruhom u Njemačku. U Hrvatskoj nikako nije mogao pronaći posao u struci pa je nakon godina konobarenja i snalaženja odlučio spakirati kofere i otići u inozemstvo. Iako je već bio dogovorio posao u Irskoj, sve se oduljilo zbog papirologije i nije više mogao čekati.
Trenutačno radi kao njegovatelj u domu umirovljenika u malom gradu nedaleko od Stuttgarta.
– Trebao sam otići u Dublin i tri mjeseca raditi u staračkom domu, a onda se prebaciti u bolnicu. Međutim, nije mi žao što je ovako ispalo. U Njemačkoj sam se odlično snašao i svi su me prihvatili. Kada završim tečaj njemačkog jezika, moći ću se zaposliti u svojoj struci – kaže Ivan.
Mladi Brođanin sada se brine o starijim i nemoćnim osobama, pomaže im u svakodnevnim aktivnostima i zadovoljan je. Ipak, nikada nije odustao od želje da za život zarađuje kao primalja. U odabiru svog zanimanja ovaj mladić ne vidi ništa sporno i neobično. Njegova najveća želja oduvijek je bila spašavati ljudske živote. Prijatelji i rodbina ga podržavaju, ali u okolini nije uvijek nailazio na razumijevanje. Zbog želje da radi kao primalja i podjele u ljudskim glavama na muške i ženske poslove, znao je doživjeti neugodnosti.
Porodio šestero djece
Po završetku srednjoškolskog obrazovanja uslijedili su novi problemi. Pripravnički staž morao je odraditi u Varaždinu. Položio je državni ispit, ali procedura oko dobivanja licencije oduljila se zato što se izdaje u ženskom rodu, a on je muškarac. Sada čeka da njemački sustav prizna njegovu diplomu, nakon čega će potražiti posao u struci.
Nošen nostalgijom, godišnji je odmor odlučio provesti u društvu rodbine i prijatelja u rodnom Slavonskom Brodu, ali već krajem mjeseca vraća se u Njemačku. Sada barem može normalno živjeti od svog rada.
– Uvjeti su odlični i ne moram više razmišljati kako ću izdržati od prvog do prvog. Nadam se da će mi se želja da počnem raditi kao primalja ostvariti do kraja ove godine, ako ne i prije. Moram još šest mjeseci učiti jezik i, kada to položim, vrata su mi otvorena – nastavlja. Upravo u godini kada se upisivao u školu otvoren je smjer primaljstva. Kada su mu objasnili što to točno znači, kakav je rizik i što je sve obuhvaćeno tim poslom, za njega više nije bilo dvojbe.
Tijekom pripravničkog staža sudjelovao je na dvadesetak poroda, a šestero djece porodio je sam. Nekim rodiljama bude čudno kada pokraj sebe ugledaju mušku babicu, ali čim izmijene nekoliko riječi, svaka neugodnost nestaje. – U Njemačkoj ću ostati i boriti se za svoju budućnost. U Hrvatsku se neću nikada vratiti, osim na godišnji odmor. Razočarala me i naša država i cijeli sistem u njoj – završio je Marinić.
