“Medu stigli, drže ga za njušku, u galami dadoše mu krušku!” Stih je to iz jedne od pjesama poznatog kantautora izvornih pjesama Ante Bubala u kojem opisuje lov na medvjede u Gornjim Močilima u Bosanskoj Posavini. To malo povratničko selo nedaleko od Bosanskog Broda šezdesetih je godina prošlog stoljeća bilo poznato po lovu na medvjede i srne. Danas, gotovo 60 godina kasnije, putnici namjernici koji prolaze kroz ovaj kraj iznenade se kada u dvorištu jedne od kuća ugledaju ni manje ni više nego – medvjeda! Riječ je, naravno, o maketi koju je na obiteljskom ognjištu svog oca Jakova postavio profesor Jozo Jelinić iz Slavonskog Broda.
– U lovu su nastala brojna kumstva, a neke od zgoda i nezgoda koje su se pri tom događale ostale su zapisane u narodnim pjesmama te se i danas rado prepričavaju. Bio sam promatrač tih događaja, no neću ih detaljnije opisivati jer bit svega je istinitost istih, a ostalo je legenda. Nažalost, nas tamo više nema, ali ostale su priče. Medvjeda sam postavio u znak sjećanja na te događaje – kaže Jelinić, i sam podrijetlom iz tog kraja.
Priče o lovu na medvjede za bivše stanovnike općine Bosanski Brod i danas su veoma interesantne. Simpatični smeđi medo od drva u sokaku Jelinića predstavlja trajan podsjetnik na nešto što se prenosi s koljena koljeno. Spomen-obilježje medvjeda ili, kako stanovnici ovog kraja često vole reći, “međeda”, rad je samoukog umjetnika Ivana Talića. Vole ga svi mještani, a osobito djeca.