Mlada povjesničarka nagrađena za istraživački rad
Istraživanjem je došla do zaključka da se broj upisanih Osječana početkom 19. stoljeća smanjuje, da gledano po zanimanjima najviše ima obrtnika i trgovaca te da se zbog osnivanja magistrata povećava broj školovanih ljudi
Mladu znanstvenicu Eldinu Lovaš (27) iz Zmajevca u Baranji povijest zanima od osnovne škole. Najprije je željela postati nastavnica, ali dolaskom u doticaj s matičnim knjigama iz 18. stoljeća shvatila je kako je još više zanima istraživački dio.
Na natječaju Hrvatskog instituta za povijest za najbolje istraživačke radove mladih povjesničara Slavonije, Baranje i Srijema Eldina je osvojila prvu nagradu za svoj rad o demografskoj povijesti Osijeka i osječkom građanstvu u Upisniku građana od 1809. do 1814. godine.
Eldina Lovaš je doktorandica povijesti na Sveučilištu u Pečuhu, a radi kao vanjska suradnica Filozofskog fakulteta u Osijeku te u osnovnoj školi u Korogu. Inače se bavi istraživačkim radom, a nedavno je napisala i svoju prvu knjigu.
– Nagrade poput ove svakom mladom istraživaču predstavljaju veliki poticaj za daljnji rad. To je dokaz da smo ovladali nekom metodologijom i da je tema kojom se bavimo zanimljiva i drugim povjesničarima. Za ovu temu odlučila sam se zato što je vezana uz moju doktorsku disertaciju, koja se u širem kontekstu bavi stanovništvom Osijeka prema popisu iz 1814. godine – pojašnjava Eldina.
Istraživanjem je došla do zaključka da se broj upisanih Osječana početkom 19. stoljeća smanjuje, da gledano po zanimanjima najviše ima obrtnika i trgovaca te da se zbog osnivanja magistrata povećava broj školovanih ljudi. Upisnik je vođen na latinskom jeziku, a ima upisa i na njemačkom te gotici.
– U prvim desetljećima 19. stoljeća još uvijek se ne može govoriti o pravoj nacionalnoj pripadnosti. Taj je pojam u to doba bio nepoznat, pa su se u upisniku često rabili nazivi prema regionalnim područjima, gradovima ili pokrajinama. Osijek je bio privlačniji tadašnjem srednjoeuropskom stanovništvu, što dokazuje i mali broj građana s područja jugoistočne Europe – ističe Eldina.
Ona precizira kako se prema Upisniku od 1809. do 1814. godine najveći broj stanovnika Osijeka izjasnio kao Slavonci – 53 posto, dok su na drugom mjestu Osječani sa 16 posto.
Od stranaca najviše je upisano Austrijanaca (8 posto), Mađara (7 posto) i Nijemaca (5,7 posto). Hrvata je bilo oko 2 posto, a u izvoru se spominju i četvorica Makedonaca te jedan Bosanac. Iz navedenih podataka može se zaključiti kako je osječki magistrat u građanstvo većinom primao domaće stanovništvo, u koje su ubrojeni Osječani, Slavonci i Hrvati.
U obrazloženju odluke da prva nagrada na natječaju bude dodijeljena upravo Eldini Lovaš, predstojnik Podružnice za povijest Slavonije, Baranje i Srijema dr.sc. Stanko Andrić naveo je kako je autorica istraživanju je pristupila analitički i jasno definirala istraživačka pitanja, broj, vjersku i "nacionalnu" strukturu, kao i bračni status i vrste djelatnosti osječkih građana.
– Ovaj je rad vrijedan prilog istraživanju građanstva slobodnog kraljevskog grada Osijeka u 19. stoljeću – istaknuo je Andrić.
