Na najvišim uzvisinama povrh naselja općine Kostrena smještene su pretpovijesne gradine Solin i Sopalj. Brijeg Solin s ostatcima arheološkog lokaliteta nalazi se na sjeverozapadnom rubu Kostrene, iznad duboke uvale Martinšćica i doline Sušačke drage. Lokalitet je s pristupačne strane brijega polovicom drugog tisućljeća prije Krista zaštićen polukružnim bedemskim opasačem izgrađenim tehnikom suhozida od lomljenih blokova kamena. Položaj gradine bio je napušten u posljednjem tisućljeću stare ere, pišu na stranici TZO Kostrena.
Na nižim dijelovima Kostrene nalaze se još dvije manje nadzorne točke - Kula i Glavica. Na Glavici se nalaze tragovi manje pretpovijesne naseobine. Tijekom rimskog razdoblja na Kostreni su postojala tri manja seoska naselja, od kojih su antička naselja u Šodićima i u Svetoj Luciji bila smještena uz trasu rimske državne ceste. Treće naselje, podno Urinja, kao i nadzorna priobalna postaja na Sršćici nestala su gradnjom industrijskih postrojenja.
Raspadom Rimskog carstva lokalno romansko stanovništvo postalo je ugroženo upravo zbog pristupačnosti prilaza morem i rimskim prometnicama. Stoga krajem 4. stoljeća nakon Krista, u vrijeme napada naroda Zapadnih Gota, tadašnji žitelji Kostrene grade novu utvrdu na mjestu ruševnih ostataka pretpovijesne gradine na brijegu Solin.
Prema dosadašnjim spoznajama, utočište na Solinu napadnuto je oko 600. godine u prvom valu avaro-slavenskih osvajača na naše priobalje, koji su ga spalili nakon osvanja. Doseljeni Slaveni držali su Solin neko vrijeme, vjerojatno do 800. godine, kada u napadu franačke vojske avaro-slavenske skupine bivaju uništene, a u naš kraj pristižu iz sjeverozapadnog kopnenog zaleđa Hrvati, koji se ovdje trajno naseljavaju