Sjednica na kojoj se donosi odluka sazvana je za kraj studenoga
Najstariji tekstualni zapisi međimurskih tradicijskih pjesama pronađeni su u Mariborsko-prekomurskoj pjesmarici s kraja 16. stoljeća
Pjevale su se kad se veselilo, na svadbama i krštenjima, pjevale su se kad se teško radilo na polju ili na štreki, pjevale su se kad se tugovalo zbog nesretne ljubavi ili gubitka drage osobe. Međimurska popevka uskoro bi se mogla naći na prestižnom popisu zaštićene baštine na svjetskoj razini. Odbor za očuvanje nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a na sjednici krajem studenoga raspravljat će o uvrštenju popevke na reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva.
U prvoj polovici 20. stoljeća melografi i etnomuzikolozi poput Vinka Žganca, Florijana Andrašeca, Josipa Štolcera Slavenskog, Ivana Mustača i Miroslava Madalenića na terenu su zapisivali pjesme i napjeve, a u interpretaciji najviše dosege postigle su Monika Muna Orehov, Elizabeta Toplek, Lidija Bajuk, Marija Tuksar...
Kulturno-umjetnička udruga Seljačka Sloga iz Nedelišća od 1971. godine organizira festival Međimurske popevke, u Donjoj Dubravi održava se Smotra izvornog folkora, u Ivanovcu Pjesmarica naših mamica, a tu su i razne smotre pjevačkih zborova i vokalnih skupina.
Najstariji pronađeni tekstualni zapisi međimurskih tradicijskih pjesama datiraju s kraja 16. stoljeća u "Mariborsko-prekomurskoj pjesmarici". Na UNESCO-ovu popisu nematerijalne kulturne baštine već je uvršten bećarac, ojkanje, dubrovačka Festa sv. Vlaha, dvooglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja, ljelje iz Gorjana, godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva, čipkarstvo u Hrvatskoj, Sinjska alka, medičarski obrt s područja sjeverne Hrvatske, nijemo kolo Dalmatinske zagore, klapsko pjevanje...
