Veljača je doba njihova cvjetanja, pa su virske mendule pričekale sam kraj mjeseca kako bi prpošnim i nježnim bijeloružičastim cvjetovima ukrasile polja ispod starog virskog naselja Torovi. Mendula, bajam ili badem biljka je iz porodice ruža koja potječe s Bliskog istoka gdje je kultivirana prije 5000 – 4000 godina.
Najstarije vrste mendula potječu iz Kine, a nošene su Putom svile do Grčke, sjeverne Afrike, Turske i Srednjeg istoka kada su karavane povezivale Sredozemlje i istočnu Aziju. Pod imenom grčki orah Rimljani su ga širili svojim carstvom, dok ga u 1. stoljeću rimski pisac i ratar Columella, najpoznatiji po opisivanju agrikulture, naziva amigdalē, a to se ime zadržalo u upotrebi do danas. Osim kao mendula, bajam i badem, ovo se stablo kao simbol novog života, plodnosti, krhkosti i postojanosti u ljubavi, naziva još mindul, mjendul, mendul ili omiendul.
Britanski klasicist, pjesnik i povijesni romanopisac Robert Graves u grčkim mitovima donosi priču o tračkoj princezi Filidi (Pilida), koja je čekala na povratak voljenog Tezejeva sina Akamanta iz Troje. Kada je slavna Troja pala, a atenska se flota bez Akamanta vratila nazad, Filida je odlazila na obalu u nadi da će ugledati njegov brod. Nakon što je deveti put uzaludno čekala na njegov povratak, umrla je od tuge kod mjesta Eneod. Boginja Atena pretvorila je nesretnu Filidu u drvo mendule, pa je Akamant, koji je sutradan napokon došao, mogao zagrliti jedino njezinu hrapavu koru. No njegova tuga i žal za voljenom Filidom učinili su da drvo procvjeta bijeloružičastim cvjetovima.