Uz Lujzijanu
Turisti se zaustavljaju i fotografiraju uz “instalaciju” koju je Želko Čoholić izradio s prijateljima i tako su Donje Stative poznale poznate
- Ova je štipaljka za rublje, zapravo, obična stvar, svima prepoznatljiva, ali u neobičnom izdanju. Da smo osmislili i napravili zanimljivu, kako se to danas moderno kaže instalaciju, znamo po tome što je u mjesec dana, koliko je štipaljka na imanju, puno ljudi zaustavilo automobile i slikalo se uz nju. Tako su naše Donje Stative postale poznate po nečemu – priča nam Željko Čoholić, monter grijanja i klimatizacije koji s društvom često raspravlja o važnim pitanjima u drvenoj kućici koju je napravio na svom imanju netom uz cestu Lujzijanu koja Karlovac spaja s Rijekom.
No, tom se cestom ide i prema Sloveniji. U drvenoj kleti, koju je nazvao kronjplac, društvo se dosjetilo da naprave veliku drvenu štipaljku za rublje i postave je na ulaz u imanje obitelji Čoholić, kao svojevrsnu atrakciju. I to aktrakciju dugu čak četiri metra, a teško gotovo 400 kilograma. Osmislili su sve detalje; u čijoj će šumi posjeći drvo, u kojoj će ga pilani tesati, tko će brusiti, blanjkati drvo, bojati ga zaštitnim premazom, na kakvom će postolju stajati.
- Štipaljka je napravljena u omjeru 1:50 i radi, možete je pomicati. Inače, radi nje su srušene dvije lipe, svaka teška kubični metar, a sam sam nabavio feder od 6,5 metara dugog pocinčanog čelika. Kada sam tako dugu cijev dovezao u Ozalj u jednu tvrtku da mi je pocinčaju, tek tada su mi povjerovali da je stvarno riječ o federu za pravu štipaljku – priča nam Čoholić čije imanje već desetljeće krasi i zanimljiv kišobran dug gotovo dva metra.
I dok je kišobran radio sa svojim stricem, štipaljku, koja je postala lokalna atrakcija, radila je ekipa od desetak prijatelja, susjeda, rođaka. Željku su pomagali Marinko i Drago Mahranić, Željko Šubašić, Drago Žužinjak, Milan Manjerović, Krunoslav Duh, Nenad Babić, Zdenko Dukovčić, Tihomir Laslavić, Damir Bestić i Zdenko Rožman.
