slunj
Kobnoga dana, 16. studenoga 1991., Slunjani su u koloni, nakon četiri mjeseca okupacije grada i otpora branitelja, morali otići u progonstvo. Čak 352 Slunjana tih su dana dala život, a među njima i starci i djeca
Zastrašujući zvuk sirena i ove će godine 16. studenoga, 33 godine nakon strašne kalvarije koju su Slunjani prošli, podsjetiti na taj najteži dan u slunjskoj novijoj povijesti. Dan kada su Slunjani u bijegu morali napustiti svoje domove pod naletom okupatora koji je, nakon gotovo četiri mjeseca granatiranja i stalnih napada, koliko je grad Slunj bio u okruženju neprijatelja, odsječen od ostatka Hrvatske, nadmoćan ljudstvom i naoružanjem, slomio otpor hrabrih slunjskih branitelja i okupirao taj kraj.
Nema zaborava
Svake se godine Slunjani prisjećaju strahota koje je narod proživio toga dana 1991. godine, na početku Domovinskog rata i silnih žrtava, njih čak 352, koje su podnijeli.
Ne možemo, ne želimo, nećemo i trudit ćemo se da i budući naraštaji čuju da se nikada 16. studenoga 1991., ova tužna obljetnica, ne smije zaboraviti! – složni su Slunjani. Stoga i ove godine, kao i svih prethodnih, Grad Slunj organizira obljetnicu Dana progonstva gdje se, tijekom dvodnevnih događanja, 15. i 16. studenoga, prisjećaju tragedije koju su doživjeli. U obilježavanje su uključeni svi, od branitelja, obitelji poginulih, niza uzvanika te svakako djeca; učenici Osnovne i Srednje škole Slunj. Osim što pale svijeće duž grada uz ulicu po kojoj je 1991. prošla kolona Slunjana u progonstvo, pale i 352 svijeće za žrtve kojima se osvijetli spomenik žrtvama u centru Slunja, a uključe se i u program obilježavanja.
Prvoga dana dvodnevnog obilježavanja Dana progonstva, u petak 15. studenoga, za učenike Osnovne i Srednje škole Slunj bit će održan Sat povijesti na kojem će se održati i panel s braniteljima kojima će djeca moći postavljati pitanja. Idućega dana, 16. studenoga, polagat će se vijenci na spomen-obilježju poginulim i nestalim braniteljima iz Domovinskog rata, nakon čega će biti održana sveta misa u crkvi Presvetog Trojstva. Nakon toga okupljeni će moći sudjelovati na svečanoj tribini pod nazivom 'Da se ne zaboravi', a moći će razgledati i izložbu fotografija iz Domovinskog rata. Toga će dana i učenici zapalili 352 lampiona za poginule na slunjskom području koji su svoje živote položili za slunjski kraj i jedinu nam Domovinu. U gradskom parku okupit će se, kao i svake godine, brojni uzvanici i posjetitelji, svi s istim ciljem – zapaliti svijeću za vječni spomen i zajedno, u molitvi, odati počast onima koji su dali ono najvrjednije, svoj život.
Prošle je godine polaganju vijenaca nazočila županica Karlovačke županije Martina Furdek Hajdin, izaslanik Predsjednika Vlade RH, potpredsjednik Vlade, ministar hrvatskih branitelja i počasni građanin Slunja Tomo Medved, obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, brojne udruge proizišle iz Domovinskog rata, izaslanici policija i vojske, politički predstavnici... te na kraju djeca Osnovne i Srednje škole Slunja predvođena svojim ravnateljicama. Tako će biti i ove godine.
– Narod koji ne poštuje i ne spominje svoju povijest nema budućnosti, neka se ovaj dan nikada ne ponovi i nikada ne zaboravi! – napominje gradonačelnica Slunja Mirjana Puškarić važnost obljetnice.
Zapalili crkvu
Tih dana iz Slunja i okolice krenula je nepregledna kolona djece, žena, staraca, bolesnika, mladog i starog življa pod pratnjom hrvatske policije i ZNG-a prema susjednoj Bosni, spašavajući živote pred tenkovima, avionima i topništvom. U spomen na taj križni put na koji su Slunjani morali krenuti na obilježavanju dana progonstva formira se kolona sjećanja, u kojoj su prisutna i djeca, noseći male zastave RH. Kolona sjećanja zaustavlja se u Ulici braće Radića, kako bi na spomen-obilježju odali počast poginulim policajcima. Crkva Presvetog Trojstva bila je granatirana, fizički uništena, ali Crkva u Slunju nikada se nije dala uništiti. Vjera i domoljublje vodili su ih prema jednom cilju – do slobode hrvatskog naroda. U toj će crkvi biti održana misa na kojoj će prisustvovati i umirovljeni vlč. Mile Pecić, koji je proglašen počasnom građaninom Slunja zbog svoje iznimne požrtvovnosti za svoj narod, posebice u danima progonstva kada je iz sigurne smrti od okupatora spasio dio svojih sumještana. Među njima su bila i djeca s kojima je krenuo u progonstvo, a kasnije se s njima i vratio u Slunj. Bdio je nad obnovom crkve iz koje je, prije nego ju je okupator spalio, spasio nekoliko kipova svetaca i crkvenog posuđa, zakopavši ih na skrivene lokacije.
