Dok u ostalim slavonskim školama uglavnom bilježe manjak učenika, a nisu rijetke ni one koje stavljaju ključ u bravu i odlaze u povijest, u područnoj osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića u Velikom Rastovcu kod Orahovice djece je sve više. Nastavu u ovom malom selu s 260 stanovnika u općini Crnac pohađa 31 učenik od prvog do četvrtog razreda, a do prije nekoliko godina bilo ih je samo 25. Prvi i drugi idu u jednu, a treći i četvrti u drugu smjenu.
- Ove je godine u prvi razred u Rastovcu upisano jedanaest učenika, samo dva manje nego u matičnoj školi u Zdencima, koja pokriva znatno veće područje. To je za nas bilo veliko i ugodno iznenađenje jer svaki učenik nam je važan. Sretni smo što selo živi, što mladi ljudi u njemu ostaju i rađaju djecu – kaže ravnateljica Mirjana Buneta – Knežević.
Učiteljica Vidica Vida iz okolice Našica u ovoj školi radi već 30 godina, cijeli radni vijek. Samo jednu godinu imala je "čist" razred s 15 učenika, ostalo su redom bila kombinarana odjeljenja. Danas u svijet znanja uvodi treće i četvrte, a njezina kolegica Katica Šteger prve i druge razrede. Iako je rad u kombiniranom razredu zahtjevan, u Rastovcu s tim nikada nisu imali problema.
- Djeca k'o djeca, svatko nešto voli. Nisam primijetila da imaju animozitet prema bilo kojem predmetu, ali zanimljivo je da svi obožavaju engleski. Tko zna, možda je to zbog učiteljice iz matične škole koja je jako dobra – smije se učiteljica Vidica. Trenutno se radi na dogradnji još jedne učionice, čime će se podići obrazovni standard i omogućiti djeci da već do kraja ovog polugodišta svi idu u prvu smjenu. Radove vrijedne 340 tisuća kuna primiču se kraju, preostalo je još samo postavljanje novog namještaja i poda, a financira ih Virovitičko-podravska županija.
Svi sretni zbog većeg broja djece
- Velika je prednost za djecu kada u školu cijelu godinu idu prijepodne. U drugoj smjeni često znaju biti umorni i nezainteresirani, dok je ujutro sve življe i postižu se puno bolji rezultati – dodaje Vidica Vida. Pored engleskog, mali Rastovčani najviše vole tjelesni, osobito nogomet. U nedostatku dvorane, dobro dođe i vanjsko igralište. Za razliku od većine vršnjaka koji su stalno na računalnim igricama i društvenim mrežama, oni u slobodno vrijeme trče po livadama i "ganjaju" loptu.
Nije ni čudo, s njima u razred ide nećak pravog hrvatskog reprezentativca Domagoja Vide, koji često posjećuje rodbinu u Rastovcu i druži se s klincima. Mali Gabrijel Vida ide u drugi razred, trenira u lokalnom klubu Munja i nada se da će jednoga dana dostići slavu čuvenog strica, koji mu je idol.
- Volim igrati nogomet, ali volim i učiti. Još prije nego što sam krenuo u školu znao sam čitati i pisati te zbrajati i oduzimati do 100 – ponosno će Gabrijel. Četvrtašica Ema Stepanić ubraja se među najdarovitije učenike koji se najviše trude i imaju sve petice. Svi kažu da prekrasno slika.
- U školi mi se najviše sviđaju engleski i likovni. Volim pisati pjesme i crtati – kazala je Ema. Škola i selo usko su povezani, učenici i nastavnici redovito priređuju priredbe za mještane. U Velikom Rastovcu imaju ambulantu, dvije trgovine i kafić. Osim već spomenutog kluba, mladi se mogu uključiti u rad DVD-a,lovačke i nedavno utemeljene folklorne udruge. U selu su svi sretni zbog baby booma, osobito kada čitaju o bijeloj kugi i egzodusu koji pogađa druga slavonska mjesta. Primjerice, u Sovskom Dolu u susjednoj Požeško-slavonskoj županiji prošle se godine posljednji put oglasilo školsko zvono, a ni u obližnjim Humljanima u općini Čačinci ne stoje najbolje s brojem učenika...