HPD Jankovac slavi veliki jubilej
Da bi se nekako ublažio utjecaj cjelokupne situacije u Društvu, planinari su pojačali svoj rad putem markacističke sekcije, označavanjem i održavanjem planinarskih puteva za koje skrbe.
Izmjenjeni način života novog doba, njegov brzi ritam i sve tegobe koje iz njega proizlaze, naprosto su primorale suvremenog čovjeka da ponovno potraži svoj mir u ljepotama prirode. To je davne 1895. godine ponukalo nekoliko entuzija da se društveno organiziraju, te 31. srpnja pokrenu inicijativu za osnivanje planinarskog društva "Bršljan".
Smatrali su da slavonske gore Papuk, Psunj ili Krndija svojim ljepotama mogu priuštiti mnogo užitaka slavonskom stanovništvu. Već od prvih dana, krenuli su stoga s izletima na Jankovac, Krndiju, u Veliku, ali s predavanjima, propagirajući ljepotu ovih krajeva.
- No, očito da ondašnje životne prilike nisu još bile dovoljno dorasle za kontinuirano planinarenje. U ono doba malo tko je sebi financijski mogao to omogućiti, a i prometna infrastruktura je bila izrazito loša. Udaljenost od planina, za ona vremena, prevelika. Tako je "Bršljan" polagano nestao – iznosi kronologiju Čedomir Diklić, član društva koje upravo danas proslavlja 125 godišnjicu, danas pod imenom HPD Bršljan-Jankovac.
Nakon prvog svjetskog rata situacija se prilično mijenja na bolje. Naime, osječki odvjetnik Dr. Kamilo Firinger stupa u vezu sa Josipom Pasarićem, tadašnjim predsjednikom Planinarskog saveza Hrvatske, te u prisustvu njega i još pet članova, 19. listopada donose zaključak o osnivanju podružnice HPD u Osijeku. Podružnica je nazvana Jankovac, po lokaciji na Papuku koju su često obilazili osječki izletnici i nekadašnji članovi "Bršljana".
- Bili su to teški počeci kada nije bilo planinarskih puteva po Papuku, Krndiji... Veliki broj obronaka smetao je u snalaženju. Nije bilo planinarskih domova i skloništa, a bilo je malo pristupnih cesta i vozila je spora željeznica. No, sve te neprilike nisu mogle obuzdati polet prvih osječkih planinara koji već devet godina kasnije, 1934., grade prvi planinarski dom na Jankovcu. Slijedećih godina evidentan je entuzijazam planinara. Osim redovitih izleta u planine u društvu se osnivaju razne sekcije. Tako foto sekcija priređuje prvu natjecateljsku izložbu planinarske fotografije. Aktivna je i kajak sekcija koja pored Neptuna zida spremište za kajake. Redovito organiziraju regate. Za Slavoniju malo neobično, ali u društvu se osniva i ski sekcija. Na Papuku se organiziraju prvenstva Slavonije u skijaškim disciplinama – nastavlja Diklić.
Nakon drugog svjetskog rata društvo se prilagođava novim uvjetima. No, planinarenje se nastavlja. Sekcije rade vrlo aktivno sve do sredine '60-ih, kada su praktično prestale sa radom. No, zato slijedi izniman napredak u radu izletničke sekcije.
- Osim hrvatskih, slovenskih i bosanskih planina Jankovčani sve više planinare po inozemstvu. To je naročito izraženo '70-ih, a posebno '80-ih godina, kada se javlja mlada generacija alpinista koji pohode najviše vrhove Alpa, Azije i Male Azije.Ovdje treba istaknuti Ivana Vučaka i Dubravka Marjanovića, koji su ispenjali Huascaran (6768 metara) u južnoj Americi, zatim Tomislava Vučaka koji se penje na Mt.McKinley (6000 metara), najviši vrh sjeverne Amerike, Marija Poljaka koji je osvojio Kilimandjaro (5895 metara),najviši vrh Afrike... - navodi.
Domovinki rat poremetio je planove i želje osječkih planinara. No, entuzijazmom nove generacije planinarske aktivnosti se vraćaju u Slavoniju. Tako je obnovljen Slavonski uža planinarska transvezala, Osječki pješački put, Jankovački jubilarni put..
Od pojave pandemije Covida 19 rad i sve aktivnosti društva u potpunosti se prilagođavaju svim mjerama i preporukama nadležnih tijela.
- Redovni sastanci članstva Društva se ne održavaju. Opća planinarska škola,te rad s najmlađima-sekcija Legosi,do daljnjeg su u potpunosti zaustavljeni. Planinarski izleti u Hrvatskoj, utvrđeni godišnjim planom izleta, provode se u smanjenom obujmu, uz poštovanje svih propisanih mjera, dok su izleti u inozemstvo otkazani - kaže Jasminka Pavlov, predsjednica HPD Bršljan-Jankovac.
Da bi se nekako ublažio utjecaj cjelokupne situacije u Društvu, planinari su pojačali svoj rad putem markacističke sekcije, označavanjem i održavanjem planinarskih puteva za koje skrbe.
