LOŠA GODINA ZA KRUŠKU
Prema europskim procjenama, ubrat će se 3000 tona ploda, što je 38 posto manje. Još su lošije prognoze u Hrvatskoj voćarskoj zajednici – očekuju urod od samo 2000 tona krušaka
Stanko Ćosić pažljivo pregledava svako stablo kruške u svom vinogradu u Kloštar Ivaniću. Berba je počela početkom rujna.
– Kupimo i razdvajamo ono što je vjetar srušio, od krušaka koje nisu oštećene ispeći ćemo dobru rakiju, a ostale ćemo baciti. Pratim veličinu ploda, boju koštice, šećere, tvrdoću... – nabraja nam on. Tržište traži tvrdu krušku žute kože, a bez posebnog postupka dozrijevanja, nemoguće je to postići – dozrijeva li prirodno, kruška bude žuta i mekana.
Jedna je ovo od lošijih godina za krušku, a krivac su rani mrazovi. Prema europskim procjenama, ubrat će se 3000 tona ploda, što je 38 posto manje. Još su lošije prognoze u Hrvatskoj voćarskoj zajednici – gubitke procjenjuju čak i na 60 posto, a očekuju urod od tek 2000 tona. Zbog svega toga, jest ćemo, čini se, skuplje kruške.
– Uvozimo od 6000 do 9000 tona krušaka godišnje, najviše iz Italije, Španjolske i Južnoafričke Republike, a naša je potrošnja oko 12.000 tona. I taj manjak mi ne nadoknađujemo. Nemamo krušaka i, budimo iskreni, ne znamo ih proizvoditi. Klimatske i pedološke uvjete imamo, posebice oko Virovitice, a idealno su mjesto bili Borinci. Međutim, krušku je nešto složenije uzgojiti nego jabuku. Inače, kada su u bivšem sustavu htjeli eliminirati nekog agronoma, rasporedili su ga na krušku, ako su kombinati imali proizvodnju jabuka i krušaka, i ta bi proizvodnja bila manje uspješna, što bi onda bio razlog da ga se makne – prikazuje nam Ćosić, koji je i aktivni član Hrvatske voćarske zajednice. Iza njega su tri desetljeća uzgoja krušaka – bio je i član ekipe koja je 80-ih godina trebala podići 1000 hektara nasada u vukovarskom kraju, kako bi se “pokrilo” tržište bivše Jugoslavije. Zasađeno je tek 180 hektara.
Njegovi se voćnjaci krušaka protežu danas na pet hektara, lani ih je bilo sedam – dva je, naime, iskrčio i zasadio trešnje. Očekuje 60-ak tona ploda, a lani je izvagao 120 tona. Polovicu će plasirati na police trgovačkog lanca, a polovica je za preradu.
– S kruškom treba znati postupati i nakon branja. S jabukom smo tu tehnologiju svladali, sagrađene su hladnjače, nabavili smo najmoderniju tehnologiju za čuvanje. Kruškom, pak, nismo ovladali – ili je tvrda ili prezrela. Može je se čuvati u istim komorama kao i jabuku, no prije izlaska na tržište treba joj se podići temperatura s ništice na 20 Celzijevih stupnjeva, i za to upotrebljavati plin, kao pri dozrijevanju banana, da dobije žutu boju i škrob prijeđe u šećer. Dozrijevanje, pak, rijetko koji hrvatski proizvođač primjenjuje – iznosi naš sugovornik.
Približno je 900 hektara pod kruškom u Hrvatskoj, a ozbiljnijih proizvođača, s pet i više hektara, tek je dvadesetak. Poticaji su 2300 kuna po hektaru. Proizvodnja je neorganizirana, nadovezuje se Ćosić, voćari nemaju hladnjače pa sav urod nahrupi.
– I jedni druge tako pritisnemo. Ja imam hladnjaču za 70-ak tona pa ne žurim. Plasirat ću ih u studenome i prosincu, zato očekujem i veće cijene, oko 7,5 kuna po kilogramu za tržište, a 4 kune za preradu. Lani je otkupna cijena iznosila 6, odnosno 3 do 3,5 kune, dakle 20 posto manje – navodi.
Stanko Ćosić je i registrirani mali proizvođač viljamovke, tražene i u Mađarskoj.
– Dakle, postoji potreba za prerađenom kruškom, ne samo kroz rakiju nego i kompote, što u našoj zemlji nitko ne radi – zaključuje.
