Ničija zemlja: umjesto predivnih plaža i pašnjaka, ada postala prava džungla

Raj na zemlji koji je danas devastiran, zapušten i propada već četvrt stoljeća. Umjesto predivnih plaža i pašnjaka na kojima se slobodnu kreću krave, konji i svinje, tijekom godina to je postala prava džungla zarasla u gustu šumu i raslinje. Tako bi se najbolje mogla opisati Šarengradska ada danas koja je, zajedno s Vukovarskom adom i još nekim spornim područjima uz Dunav, sporno područje prilikom određivanja državnih granica sa Srbijom.

Iako katastarski pripada Hrvatskoj, zbog neriješenog pitanja državne granice između Hrvatske i Srbije, Šarengradska ada od 1991. i agresije na Hrvatsku nedostupna je mještanima Šarengrada i sa svojih oko 900 hektara predstavlja „ničiju zemlju“ usred novog i starog toka Dunava.

Dopušteno kupanje

Kada govore o „svojoj“ adi, mještani Šarengrada za ovaj otok kažu kako je on jedini nastao djelovanjem čovjeka za razliku od svih ostalih koje su stvorile dunavske struje. Naime, Šarengradska ada nastala je 1892. prilikom proširivanja i skraćivanja plovnog toka Dunava kod mjesta Opatovac, Mohovo i Šarengrad. Tako je nastala ada dužine 12 kilometara i površine, zajedno s pripadajućim haglovima, nekih 1500 hektara. Od tada ada nosi naziv „šarengradska“ i koristili su je isključivo mještani Šarengrada i ostalih naselja s desne strane obale Dunava.

– Ada je pravo malo bogatstvo koje propada i stoji neiskorišteno i koje je, nažalost, od odgovornih u Hrvatskoj zaboravljeno već 26 godina. Kao dijete tamo sam se odlazio kupati, a mnogi mještani Šarengrada tamo su držali na ispaši svinje, konje, krave… Bio je to pravi raj na zemlji – kaže Darko Čuvardić (39), inače ribar koji nas je svojim čamcem provezao oko ade.

Mogli smo i pristati na špic ade na koji se stanovnici desne obale Dunava dolaze kupati. Vidjeli smo tamo pripremljen i stol za sjedenje, mali ražanj, pripravke za pečenje mesa i ribe… Čuvardić kaže kako je najljepše za kupanje kada je vodostaj Dunava nizak i pojave se pješčani sprudovi.

Tu im je dopušteno kupanje, roštiljanje, ali ne i bilo kakva druga aktivnost. I danas se mnogi sjećaju događaja od prije 15-ak godina kada je od srpske policije, za posjeta adi, priveden tadašnji župan Nikola Šafer. Ipak, Šarengradska ada je za mještane puno više od običnoga kupališta. O tome govori i podatak da je do rata samo u Šarengradu bilo registriran 31 gospodarski ribar, a danas samo njih dvoje ima prijavljene ribičke djelatnosti. S početkom Domovinskoga rata na adi je ostalo oko 5000 svinja, 1000 krava, 500 konja…

U vrijeme rata na adi je bila smještena i JNA koja je to područje napustila nakon mirne reintegracije. Od tada je ada bez ikakva nadzora. Čuvardić kaže i kako su vode „staroga“ Dunava prepune ribe za razliku od područja gdje on smije ribariti. Uz obale ade može se vidjeti i niz čamaca građana Srbije koji tamo također pristaju, kampiraju i kupaju se. Čuvardić kaže kako se znaju na adi i sresti te se uljudno pozdrave i porazgovaraju.

Foto: Branimir Bradarić

Plodno područje

– Šarengradskoj adi treba sluga, a ne gospodar. Ona nudi niz mogućnosti svima koje treba iskoristiti i koje bi mogle biti prvi korak ka gospodarskom i demografskom oporavku ovoga dijela Srijema. Od nje bi sada moglo živjeti stotinjak obitelji, kroz ribarenje, ispašu i druge poslove… Tu je, poslije Kopačkog rita, najveći ornitološki rezervat u ovom dijelu Europe kao i najveće mrijestilište divljeg šarana na Dunavu. Umjesto toga danas se to područje koristi za krivolov i mi ga i danas smatramo okupiranim dijelom Hrvatske – kaže Pero Ćorić koji je po povratku u Ilok, kojemu kao prigradsko naselje pripada i Šarengrad, nakon rata bio dogradonačelnik Iloka i predsjednik Mjesnog odbora Šarengrad.

Kaže i kako je siguran da će ada prije ili kasnije biti sastavni dio Hrvatske jer je ona i prije rata, a i danas, zavedena kao vlasništvo Hrvatske u svim katastarskim knjigama. Stoga je mišljenja da se Hrvatska ne treba u ovome slučaju bojati međunarodne arbitraže.