Malogorički umirovljenik slučajno otkrio novi hobi
Krajačić je stari bicikl osvježio bijelom bojom pa po njoj nacrtao crne točkice, sad se ovaj rođeni kontinentalac vozi po otoku na svom “ciklodalmatineru”
Kada Boris Krajačić odabere komad drva, a obično je riječ o lipi, orahu, maslini i bršljanu, već ima zamišljeni oblik kojemu rezbarenjem treba dati život. Potom pažljivo skida koru i dlijetom izvodi grube radove koje na kraju precizno obradi medicinskim skalpelom, a šmirglanjem završi. Tako iz sirovog komada drva nastaju bećari, sveci, likovi u narodnim nošnjama, pilari, sijači, tamburaši, cvjećari, hrvatski nogometni reprezentativci ili bikovi, a jednom čak i skulptura čovjeka s brentačom od dva i pol metra na kojoj je Krajačić radio devet mjeseci... Ovako u Virskom listu opisuju Borisa, 65-godišnjeg umirovljenog bravara, metalca i poslovođu iz nekadašnjeg zagrebačkog građevinskog giganta Tempo te umjetnika rezbarenja u drvu iz Male Gorice pokraj Svete Nedelje. Virski je vikendaš od 1996. iako je na omiljeni otok prvi put došao ranije.
Na Vir dolazi još od 1980-ih
– Dolazio sam na Vir još 1980-ih godina, a potom sam kupio teren s kućom. Uvijek sam želio imati vikendicu na moru, a Vir obožavam – kazao je za lokalni list Boris, koji se, osim na plaži, odmara i rezbarenjem.
– Počeo sam prije 15 godina kada sam, igrajući nogomet, slomio nogu. Bilo mi je dosadno dok sam se oporavljao pa sam počeo rezbariti drvo – prisjetio se Krajačić početaka koji su donijeli stilizirane kompozicije, poput minijaturnog apstraktnog drvenog stepeništa od bršljana, a onda i prve prave ljudske figure.
– Primijetio sam kako se drvo može lijepo obrađivati i rezbariti. Maslina je, primjerice, teška za obradu, ali je zato čvrsta i robusna. Zamislim neku figuru pa je pomalo rezbarim. Imam ih raznih veličina s različitim motivima – dodao je ovaj majstor koji je dosad napravio oko 300 figurica, a uspio je, kako se navodi, restaurirati dva bočna oltara u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Lučkom, kao i jedan dvometarski crkveni drveni ram na kojemu trenutačno radi.
Svojemu Viru posvetio je, navode s Vira, jednu kompoziciju od drvenih grana i šiški kojima je oblikovao ime otoka, napravio je i ribare na barci na kojoj se mogu prepoznati neki njegovi virski prijatelji te mnoštvo pitoresknih prizora iz svakodnevnog života.
Nedostaje mi prostor
– Nadam se da ću imati priliku pokazati svoju kolekciju i virskoj javnosti. Imam volju, ali mi nedostaje prostor – poručio je Krajačić koji je, ideje radi, osvježio stari bicikl bijelom bojom dodatno ga, opisuju s Vira, ukrasivši crnim točkicama, pa se sada kao rođeni kontinentalac vozi po otoku na svom “ciklodalmatineru”.
