Hobi
Uzlanje je tek hobi, vrlo lijep za onoga koji svlada tu vještinu jer vam najobičniji uzao daje gomilu mogućnosti, nema kraja što možete s tim napraviti, od odjeće, torbe, obuće, nakita, sve što vidite možete napraviti - kaže Ivanka
Iako bi na prvu ruku za tehniku makrame pomislili da je francuska jer tako zvuči, to nije baš tako, kazuje nam umirovljena sisačka nastavnica likovne kulture Ivanka Debogović koja se tehnikom uzlanja, tj. makrame tehnikom bavi već godinama te ju je odlučila predstaviti i sisačkoj javnosti.
- Podrijetlo riječi je arapsko prema riječi Migramah koja znači zaštita, a kasnije je poprimila značenje koprene, marame ili šala kojim se pokriva glava. Postoji i teorija da ime potječe od turske riječi makrama što znači ukrašen rubac ili marama" – kazuje nam 74-godišnja Siščanka koja je svoje torbice, ogrlice, lampe i druge ukrasne i uporabne predmete načinjene uzlanjem izložila u dječjoj knjižnici.
Tehnika uzlanja-makrame potječe od početka ljudske povijesti. Oduvijek je čovjek koristio uzlanje, kad je htio spojiti svoje koplje s drvenim štapom morao ga je zavezati, a tom se tehnikom stvarala i odjeća. Koristila su se pri tome razna biljna i životinjska vlakna, životinjska koža, ljudska kosa, vlati trave... Tijekom povijesti se tim praktičnim udjelom uzla u svakidašnjemu životu razvilo i ukrasno uzlanje, koje promovira i Ivanka.
- Uzlanje zahtijeva malo posebnoga pribora, no za početak je dovoljno malo niti i prsti. Svatko od nas od malena se sretne s time, počevši s vezanjem cipela. Niti mogu biti svakojake, od najfinijega konca do debele vune, od tankog ribičkog konca do obične špage - opisuje Ivanka koja je uzlanje zavoljela sredinom 80-ih gledajući mjuzikl Gubec beg.
Tamo su kostimi dijelom bili izrađeni ovom tehnikom, pa Ivanka očarana time ubrzo nabavlja literaturu i počinje i sama uzlati. Iz tog vremena potječe i izložena "posavka" koju je stvarala dva mjeseca, a danas joj za jednu ogrlicu treba kojih 6-7 sati rada.
- Prije sam koristila sisal s kojim se nekoć vezalo žito, jer je najbliži narodnoj nošnji. Danas ga je teško naći pa kupujem ukrasne špage. Nekoć su naše bake time ukrašavale ručnike, bilo je primjenjivo i u drugim predmetima. Danas je uzlanje tek hobi, vrlo lijep za onoga koji svlada tu vještinu jer vam najobičniji uzao daje gomilu mogućnosti, nema kraja što možete s tim napraviti, od odjeće, torbe, obuće, nakita, sve što vidite možete napraviti. A s druge strane ne možete nikada napraviti dva ista predmeta - dodaje Ivanka koja ističe i kako ljude upravo najviše oduševljava ta činjenica da se običnog uzlanja može stvoriti tako puno različitih predmeta.
