U cijeloj Hrvatskoj ostalo je tek tristotinjak grla podolskog goveda
Na zaštićenom pašnjaku kod Oprisavaca živi trećina populacije podolskog goveda
Početkom 20. stoljeća slavonsko-srijemski podolac bio je najznačajnija i najzastupljenija pasmina goveda u Slavoniji i Baranji. Danas je, na žalost, u cijeloj Hrvatskoj ostalo tek tristotinjak grla te zaštićene, kritično ugrožene pasmine. Zabrinjavajući je to podatak koji je ovih dana iznesen na javnoj raspravi o novom uzgojnom programu Udruge uzgajivača slavonsko-srijemskog podolca, održanoj na Gajni kod Oprisavaca. Na ovom zaštićenom pašnjaku živi trećina populacije podolskog goveda, koje je od izumiranja spasilo Brodsko ekološko društvo.
– Zaštita pasmine nije samo očuvanje kulturne i prirodne baštine, nego i očuvanje vrijednog genetskog materijala, izdržljivosti i prilagodljivosti. U skladu s današnjim potrebama, podolac se više ne koristi kao radno govedo. Sve više se koristi za ekološku proizvodnju mesa s naglaskom na iskorištavanje zapuštenih i neiskorištenih prirodnih resursa u područjima gdje je pasmina povijesno vezana za očuvanje zaštićenih krajolika i biološke raznolikosti – navodi programska koordinatorica Iris Beneš.
Zbog prirodne, neisforsirane i zdrave prehrane te cjelogodišnjeg boravka na otvorenom, meso podolca izvrsne je kakvoće. Slavonski uzgajivači nastoje unaprijediti uzgoj podolskog goveda i brendirati ga, ali na tom putu nailaze na brojne probleme. Osim niske produktivnosti, muku muče s plasmanom proizvoda, neprepoznavanjem od strane tržišta te velikim administrativnim ograničenjima povezanim uz petogodišnje obveze uzgoja. Problem plasmana imaju i podolci uzgojeni na Gajni koji se prehranjuju isključivo biljnom ishranom, proizvedenom bez korištenja umjetnog gnojiva i drugih kemijskih sredstava, neopterećeni hormonima i antibioticima, koji cijelu godinu provode u ekstenzivnom uzgoju na ispaši na zaštićenom poplavnom pašnjaku.
– Ministarstvo poljoprivrede trebalo bi sa svojim pratećim službama izaći u susret proizvođačima na način da im pomogu u brendiranju, jer ljudi koji se bave primarnom proizvodnjom nemaju vremena sami graditi nekakav brend. U tom smislu trebalo bi možda slijediti primjer pozitivnog iskustva iz Istre i svega onog što su Istrani učinili na planu zaštite i očuvanja svog boškarina. Uz malo truda taj bi se model mogao primijeniti i na ostale ugrožene pasmine, uključujući i podolca – ističe Mario Pavičić, viši stručni savjetnik u Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Brodsko-posavske županije “Natura Slavonica”.
