Akcija udruge Knit a Square
Svaka lutka sliči na jednu od Božičinih prijateljica, pa ona u šali kaže da nema prijateljice koja nije otišla u Afriku
Klupko vune, veliko srce i spretne ruke dovoljne su za osmijeh na licu djeteta na dalekom jugu Afrike. Kako je to moguće, ispričala je Bjelovarčanka Božica Balenović Duračić koja je početkom ove godine saznala za udrugu Knit a Square in Croatia i od tada putem njih poslala čak šest velikih pošiljki igračaka pletenih od vune ravno za Johannesburg.
Pokrenuto 2008. godine
Riječ je o udruzi čiji je cilj izraditi kvadrate, kape i igračke od vune za bolesnu i napuštenu djecu država južne Afrike, u dobi od tri do devet godina. Akcija je pokrenuta u Južnoafričkoj Republici još 2008. godine te uspješno opskrbljuje djecu toplim dekama, odjećom i igračkama već 10 godina. Članovi grupe izrađuju kvadrate veličine 20x20cm, štrikane ili heklane. Svaki kvadrat mora imati ostavljenu nit od 50 cm koja će služiti za spajanje. Voditeljice udruge kontroliraju izrađene predmete te ih šalju u JAR u centralu Knit a Square. Tamo se kvadrati spajaju u dječje dekice i distribuiraju djeci.
– Izrađivati se mogu i kape te igračke. Materijal može biti bilo koje vrste, glavno da je topao (vuna, poliamid, akril). Prikupljaju se i plišane igračke, nove ili rabljene. Bilo je korizmeno vrijeme kada sam vidjela čime se bavi ova udruga, vidjela slike djece do kojih su došle deke i igračke te sam se istog trena odlučila iz dalekog dijela ormara izvući svoje pletivo i stupiti u kontakt s Andrejom Jagačić iz Udruge – prisjeća se Božica koja, i dok ispija kavu, iz ruku ne ispušta vunu i igle.
Uz stalni posao i kućanske obaveze ne ostaje joj puno vremena za izradu igračaka pa ga je, tvrdi, morala pronaći. U tome uživa i podršku svoga muža kojemu nije problem ponekad oprati suđe kako bi igračka za još jedno dijete bila gotova na vrijeme. Ručni rad nije joj stran, zna heklati otkada zna za sebe, a tome su je podučile baka i mama. Danas joj je, kaže, neizmjerno drago što to znanje može iskoristiti u korisne svrhe pa je tako nakon običnih kvadratića počela izrađivati nešto kompliciranije, ali veoma posebne lutke.
–Posebne su. Svaka lutka predstavlja nekoga koga ja poznajem, ne nužno osobno, nekada su to i poznate ličnosti te po tim ljudima moje lutke i dobiju ime. Uvijek se potrudim da lutke i sliče na tu osobu pa im dodam neku sitnicu poput frizure, očiju ili odjeće kojom bi sličile na nekog od mojih poznanika. Gotovo da nema moja prijateljice koja nije otišla u Afriku – kroz smijeh govori Božica misleći pritom na desetke lutaka koje se zovu upravo po njenim prijateljicama kojima je već neobično vidjeti Božicu bez vune u ruci.
Šalju joj fotografije djece
Za izradu jedne lutke potrebno joj je nekoliko dana, ovisno o tome koliko vremena uspije izdvojiti. Stupila je u kontakt s ljudima koji se u nekim manjim, gotovo zabačenim dijelovima Afrike brinu da svako dijete dobije svoju igračku, dekicu, kapu i rukavica, a vidjevši koliko se vesele Božičinim lutkama, počeli su joj slati fotografije.
– Slala sam redovito pošiljke i uvijek se pitala gdje završe, tko se igra s njima. Nedavno je došao odgovor. Počela sam dobivati fotografije i vidjevši lutkicu Ivanu, i brojne druge koje sam napravila, u Zimbabveu kod curice čiji je osmijeh razvučen od uha do uha dok grli lutkicu i pokriva se dekicom, pomislila sam: “Bože, koliko im je malo potrebno“. Dokle god udruga bude postojala, izrađivat ću igračke i sve što bude trebalo – odlučila je Božica koja je nedavno napravila i lutkicu nedavno preminulog pjevača Olivera Dragojevića koja nije otišla u Afriku, već je izložena u Varaždinu na poznatoj klupici Udruge Knit a Square, ispletenoj upravo od vune.
