Zaprešić Boys
Zaprešić Boyse na dočeku je gledalo više od pola Hrvatske, što je, osim za bend, bila ogromna promocija i za Grad Zaprešić
– Izvest će navijačku himnu ‘Neopisivo’ i biti jedini izvođači, bit će ondje samo do dolaska igrača. Pa oni su glavne zvijezde, zbog njih sve ovo i radimo, stoga ne želim da se s njih skreće pozornost nekakvim govorima ili drugim izvođačima – objašnjavao je tog ponedjeljka ujutro redatelj Krešimir Dolenčić ideju dočeka vatrenih koji je upravo on dobio priliku režirati.
Nekoliko sati kasnije krenuo je najmasovniji, najveći, najspektakularniji... u svakom slučaju “naj, naj, naj” doček u svakom pogledu koji je svojom veličinom i trajanjem iznenadio sve, pa tako i Dolenčića, ali i glavne izvođače - Zaprešić Boyse.
I stranci znaju za Zaprešić
– Naš je plan bio potpuno drukčiji od ovoga kako je ispalo, nije nikome bilo ni u primisli da će sve to trajati osam sati.
Kad smo se pripremali, uzeli smo naše četiri najjače pjesme - ‘Samo je jedno’, ‘Srce vatreno’, ‘Neopisivo’ i najnoviju ‘Igraj moja Hrvatska’ te ih planirali otpjevati jednom ili dva puta. Imali smo u rezervi još dosta svojih pjesama, ali nismo ih željeli nametati jer smo bili tek glazbena kulisa za glavne zvijezde.
Na kraju smo ipak na binu morali izaći tri-četiri puta, kad su dečki napokon došli jedva sam stajao na nogama, doslovno su mi koljena već lagano klecala – kazuje jedan od članova Zaprešić Boysa Bojan Šalamon “Shalla”. Iako kao glazbena grupa postoje već trinaest godina i nisu baš novi i nepoznati na toj sceni, ipak nisu mogli zamisliti da će ikada nastupati pred ovolikom publikom. Prema službenim brojkama koje su odavno poznate, proizlazi da ih je, što na malim ekranima, što uživo gledalo i slušalo više od dva milijuna ljudi - dakle više od pola Hrvatske! Osim što je to reklama za bend, ogromna je to promocija i za sam Zaprešić.
– Nastupali smo i izvan Hrvatske više puta, i često mislim kako će se naći barem netko tko neće imati pojma što znači ovo ‘Zaprešić’ u nazivu benda, ali evo, dosad mi se to nikad nije dogodilo. I ne čudi me toliko što naša dijaspora zna za Zaprešić, ali čak i potpuni stranci s oduševljenjem kimaju glavom i govore ‘oh, of course I know, it’s that town near Zagreb’. U listopadu idemo na turneju po Australiji i Novom Zelandu pa ćemo vidjeti jesu li za meni najdraži grad na svijetu čuli i na drugoj strani planeta – pita se Shalla. Uz već spomenutu turneju, Zaprešićani imaju još nekoliko nastupa tijekom ljeta, a zatim u rujnu nastavljaju sa sportskim pričama, ali kako kažu, ovoga puta vezanima za rukomet.
Navijački folklor
Do sredine desetog mjeseca planiraju objaviti novu pjesmu koja, kako pojašnjavaju, nije toliko vezana za navijačku priču nego za odlaske mladih ljudi iz Hrvatske. Na tu temu već su napravili dvije pjesme, a ovom zadnjom zaokružit će planiranu trilogiju.
– Svi mi ovaj smo projekt započeli čisto iz gušta, ljubavi. Nikome nije bilo na pameti da bi jednog dana od ovog mogli zarađivati. Znali smo se iz kvarta i s tribina na kojima smo počeli pjevati malo ‘izvrnute’ legendarne refrene koji su s godinama ušle u navijački folklor i dan-danas se pjevaju, a nadamo se da ćemo još godinama pratiti naše sportaše i doživjeti, ako je to uopće moguće, doček još veći od ovog – zaključio je Bojan Šalamon.
