Modifikacija ponašanja putem igre - najpoznatiji program zaprešićkog Centra za mladež
Djeca koja pohađaju program MPPI najčešće su sklona određenim poremećajima u ponašanju, npr. problemu s učenjem, samopouzdanjem...
– Uvijek najteže padaju rastanci. Da, bude tu svega preko školske godine, svađamo se, mirimo, ljutimo i živciramo ali i smijemo, igramo... Doista svi zajedno rastemo i razvijamo se. I onda kad dođe taj zadnji sat i djeca shvate da gube tu svoju malu zajednicu u kojoj su bili sigurni, a mi da se rastajemo od djece za koju smo se, bez obzira na to koliko pokušavali biti profesionalni ipak jako puno vezali, svima nam nekako bude knedla u grlu – bez ikakva susprezanja kazuje Anamarija Juroš, jedna od nekoliko zaposlenica Centra za mladež Zaprešić.
Djeca o kojoj priča polaznici su možda i jednog od najpoznatijih programa tog centra, tzv. MPPI-ja (Modifikacija ponašanja putem igre) koji postoji već 20 godina kada je osnovan i sam centar, a u sklopu kojeg zaposlenici samog Centra te cijeli niz vanjskih suradnika radi sa skupinom u kojoj se nalazi desetak osnovnoškolaca. Uglavnom je riječ o djeci između 3. i 7. razreda te su sklona određenim poremećajima u ponašanju, bilo da je riječ o problemima s učenjem, odnosima s vršnjacima ili odnosima s odraslima, samopouzdanjem, komunikacijom...
Prvi sat najstresniji
– Radionice se održavaju jednom tjedno od sredine listopada pa do kraja školske godine i traju dva školska sata. Prvi sat svima obično bude najstresniji, nalaze se u novoj situaciji pa budu dosta stisnuti, sram ih je, međusobno se odmjeravaju. Ali s obzirom na to da sve radimo kroz igru tako ne bude ni na početku klasičnog predstavljanja, do tog dođemo kasnije, a kroz igru im onda predstavimo i to zašto su oni tu, kako ćemo raditi. Nikada im ne govorimo da su oni tu kroz neki kritički ili negativni kontekst nego im to predstavimo tako da im kažemo da je svatko od nas različit i da u određenom životnom periodu ima potrebu za nečim, pa da smo se mi našli tu da vidimo što je kome zanimljivo – pojašnjava Anamarija Juroš uz napomenu kako se djecu ni na šta ne sili, a tijekom prvih mjesec dana ih uglavnom puste da ispipaju teren te vide da li je to uopće za njih i žele li ostati.
Koliko jaka povezanost se stvori u narednim mjesecima među polaznicima te male grupice dovoljno govori činjenica da su neki od njih koji su još prije 10 ili više godina sudjelovali u tom programu do danas ostali najbolji prijatelji.
Ljepša svakodnevica
– Koliko to djeci znači sam shvatila kad sam nekoliko mjeseci nakon završetka programa slučajno u gradu srela jednog učenika koji je išao na MPPI. Ugledao me, dotrčao do mene i počeo mi pričati kako mu je u školi, koju je ocjenu dobio, da mu puno lakše ide pisanje domaćih zadaća i slično. Taj osjećaj koji ostane kad te poslije toga klinci prepoznaju na ulici, priđu ti i imaju potrebu s tobom podijeliti što im se dogodilo ti uljepšaju svakodnevicu jer znaš da si napravio nešto dobro – zaključila je Anamarija Juroš koja napominje kako će Centar za mladež i ove godine nastaviti sa svojim najpoznatijim programom.
