Inovacija Valenta Turkovića
Projekt postavljanja 20 hotspotova u cijelom kvartu koštao je 69.500 kuna. Prednost rutera je jednostavnost održavanja, a cilj inovacije, napominje Valent Turković, smanjiti troškove gradu ili općini, a ne živjeti od toga
Dok sjede na klupi u kvartu s mobitelom u rukama, stanovnici Vijenca Ivana Meštrovića u Osijeku doslovce “lete” internetom. I to besplatno. Upravo oni, naime, imaju najbrži kvartovski internet na svijetu. Surfanje brzinom munje omogućila im je inovacija, ruter koji je osmislio Valent Turković.
– Do 500 ljudi može se istodobno priključiti na njega, a standardnom tehnologijom samo 20 do 30, zato i jesmo najbrži. Ukupna brzina interneta je 700 megabita, nismo našli nikoga da je nešto slično napravio. Postavljeno je 20 hotspotova u cijeloj četvrti, a ciljali smo sve javne površine, gdje god se zadržavaju mladi, parkove, šetnice, klupe – ističe 39-godišnji Turković, inženjer ugradbenih sustava i računalne mreže. Korisnika je i do 3000 dnevno.
Na listi Googlea
Ruter je osmislio u doba izbjegličke krize s kojom se Slavonija suočila 2016. Valent je tada, naime, podijelio internet i izbjeglicama i humanitarcima, od Tovarnika preko Belog Manastira do Slavonskog Broda.
– Kad je stiglo puno izbjeglica u mjesta gdje nije predviđen toliki broj ljudi, mreža se srušila. Prvo smo nosili običan ruter, bateriju i 3G modem u ruksaku, pa smo povećali kapacitet i napravili stup sa tri rutera. No, kada bi ga humanitarci selili i sami prespajali, ne bi radio. Tada mi se upalila lampica, tehnologija mora biti toliko jednostavna da se ne može nešto krivo uključiti. I tako je nastao ruter – priča Turković, kojega je Google 2016. godine ubrojio u sto najutjecajnijih pokretača novih ideja.
Njegov je ruter izrađen na 3D printeru. Kvalitetan je pa ga se, primjerice, iz aviona može baciti u područje pogođeno tsunamijem.
– Velika mu je prednost jednostavnost održavanja. Mreža se, usto, može jako brzo postaviti, u kvartu smo je složili za manje od mjesec dana, a takav se projekt, inače, radi mjesecima. Usto, ako se uređaj pokvari, jednostavno ga zamijenimo. Pri kvaru standardne opreme, na teren bi trebala izići dva-tri inženjera, tražiti pogrešku, postaviti novi uređaj, a servisiranje i popravak trajali bi dva-tri dana i bili bi skupi. Cilj je ove inovacije smanjiti troškove gradu ili općini, a ne živjeti od toga. Bilo koja tehnologija koja bi se postavila na istoj razini, zahtijevala bi 20 do 30 puta veće troškove održavanja. Ili ne bi radila. Često se postavi dobra oprema, ali ne bude novca za održavanje pa propadne – napominje Turković.
Osnovno ljudsko pravo
Njegov je stav da je pravo na internet jedno od osnovnih ljudskih prava. Proputovao je Europu, ali Wi-Fi u Londonu ili Parizu, uspoređuje, ne može se mjeriti s onim na osječkom Vijencu Ivana Meštrovića. Ne bismo uspjeli, ističe, bez suradnje šire zajednice. Potpora u projektu im je udruga Možemo, koja je s nezavisnom listom pobijedila na izborima u Gradskoj četvrti Tvrđa.
– Nismo politička stranka, grupa smo građana, dobri susjedi, pažljivo osluškujemo potrebe sugrađana. Od razgovora sa susjedima potekao je cijeli niz projekata. Obnovili smo dječje igralište tako da smo pokazali katalog mališanima i oni su sami birali igračke. Postavili smo dvije stanice za samopopravak bicikala, po čemu smo jedini u Hrvatskoj. Besplatnim brzim internetom htjeli smo izvući građane iz kuća – rekli su Zoran Batnožić i Mislav Kovačić iz udruge Možemo. Cijeli projekt s internetom stajao je 69.500 kuna.
