Od izbijanja koronakrize Stožer civilne zaštite Splitsko-dalmatinske županije odradio je golem posao. Od dolaska trajekta Marko Polo iz Italije, uspostave karantene, regionalne COVID bolnice na Križinama, pripreme Spaladium arene, borbe s koronavirusom u Domu za starije u Vukovarskoj ulici pa do suzbijanja posljednjeg žarišta, onog na Braču. O svemu tome razgovarali smo s načelnikom Stožera, dožupanom Lukom Brčićem.
Kakva je situacija na Braču?
Već nekoliko dana nema novooboljelih i veseli nas što se naslućuje da ovaj maraton privodimo kraju.
Je li sve počelo uplovljavanjem trajekta Marco Polo ili je Stožer djelovao i prije?
Dok još nije bilo nijednog pozitivnog slučaja virusa u našoj županiji, aktivirali smo stožer. Uključili smo sve naše zdravstvene ustanove, Nastavni zavod za javno zdravstvo i naše epidemiologe, Crveni križ, HGSS, vatrogasce, Lučku kapetaniju, Županijske ljekarne, određeni broj naših županijskih pročelnika među kojima bih osobito istaknuo pročelnika civilne zaštite Damira Gabrića koji je organizirao karantenu na Duilovu i Davora Pavića koji se uhvatio uspostave komunikacija. Dolazak Marca Pola bio je naše vatreno krštenje. Užurbane pripreme počele su čim je korona uhvatila maha u Italiji. Preko našeg Doma zdravlja i ravnatelja dr. Marka Rađe uspostavili smo trijažni centar na Mertojaku koji je odigrao veliku ulogu, kao i pokretni drive-in centar koji je omogućavao uzimanje uzoraka na terenu tamo gdje je to bilo potrebno. Također, s ravnateljom dr. Julijem Meštrovićem uspostavili smo i COVID centar za cijelu Dalmaciju na Križinama, gdje su se liječile i još se uvijek liječe osobe zaražene virusom. Počele su i edukacije kako se zaštititi, kako dodatno raditi na higijeni, a paralelno s tim borili smo se da ljude ne uhvati panika. Masovno se kupovao šećer, brašno, toaletni papir. Vladala je psihoza i trebalo je raditi na smanjivanju panike, ali i ne umanjivati odgovornost svakog čovjeka. To je uspješno provedeno, mjere su zaživjele, trgovine su bile opskrbljene, ljudi su bili disciplinirani. Svi u Stožeru jako smo dobro funkcionirali, a često je važne odluke trebalo donositi brzo. Bilo je važno ostati smiren i staložen bez obzira na žestoki pritisak. Nikakvih podjela nije bilo, a najmanje političkih.
Ipak, prozivala vas je gradonačelnica Supetra Ivana Marković.
Moram reći da s cjelokupnim bračkim Stožerom i s gospodinom načelnikom Martinićem imamo izvrsnu suradnju bez obzira na političku pripadnost, jer ova situacija zahtijeva odgovorno i politički nepristrano djelovanje, a i s gradonačelnicom smo dobro surađivali osim tada kada nas je prozvala. To pripisujemo kampanji i predstojećim parlamentarnim izborima, te očitoj političkoj manipulaciji cijele situacije koju sam kao odgovoran načelnik Stožera želio izbjeći. Osim toga i ona je živjela u iščekivanju kada će se mjere relaksirati, bila je najveći pobornik relaksacije, i onda se dogodilo to što se dogodilo na Braču. Međutim, ne treba gubiti vrijeme na prozivke. Važno je da se situacija na Braču maksimalno brzo stavila pod kontrolu i širenje virusa se zaustavilo. Moram posebno zahvaliti ravnateljici našeg NZJZ-a Željki Karin i epidemiolozima dr. Diani Nonković i dr. Šeriću koji su vrlo brzo spriječili širenje zaraze. Također želim zahvaliti i brojnim liječnicima i medicinskim sestrama, njegovateljicama i ostalom osoblju s prve crte obrane.
Jeste li imali pomoć iz Zagreba koja se spominjala?
Mi nismo tražili pomoć jer nam nije trebala. Došla su dva epidemiologa, održali smo sastanak, ali oni nisu aktivno djelovali na terenu.
Veliku ulogu odigrali su volonteri. Je li ih bilo teško pronaći i organizirati?
Bilo je puno lakše naći volontere za uređivanje Spaladium arene i COVID centra na Križinama nego za rad u karanteni. Budimo iskreni, u početku je ljude bilo strah. Iako moram odati priznanje ljudima koji su došli i odmah s vrata rekli da su oni dobrovoljci i da im ne trebaju nikakve financijske naknade. Moram opet spomenuti Željku Karin i dr. Dijanu Nonković koje su obukle zaštitna odijela, s volonterima nosile hranu tim ljudima i svojim primjerom razbijale strah. Velik je i angažman Crvenog križa. Pronašli smo petnaestak studenata viših godina Medicinskog fakulteta i određeni broj branitelja koji su volontirali. Izražavam im veliku zahvalnost.
Dogodio se proboj virusa u Dom za stare i nemoćne. Kako je tada bilo vama, kao predsjedniku Stožera i kao čovjeku?
Ja sam i danas tužan na sam spomen Doma u Vukovarskoj. Svugdje u svijetu bojali su se proboja virusa u staračke domove i nažalost gotovo u svim državama dogodio se taj proboj. Nažalost, ni mi nismo bili iznimka. Činjenica je da nas je to ljudski jako potreslo, ali ostali smo pribrani te uložili maksimalne napore i u nekoliko sati sve zaražene štićenike evakuirali na Križine u COVID centar, a dio zdravih korisnika u našu županijsku Specijalnu bolnicu za rehabilitaciju Biokovka u Makarskoj. Veliku ulogu u tome je odigrao tim Zavoda za hitnu pomoć predvođen također našim članom stožera dr. Leom Luetićem. Učinili smo sve da spriječimo daljnje širenje koronavirusa i njegovih posljedica. Osobno nisam kompetentan da otkrijem kako je virus ušao i je li netko kriv. Smatram da je to isključivo zadatak struke. I tu također treba izbjeći politikantstvo i ostaviti struci i odgovarajućim institucijama koje su za to zadužene da se time bave. Bez obzira na razne pritiske, moramo biti legalisti i ne prozivati ljude prije nego što se utvrdi odgovornost. Takva su vremena, kada su se unaprijed donosile presude, iza nas.
Strahujete li od drugog vala?
Straha nema, ali opreza ima. Ako se drugi val i dogodi, neće nas iznenaditi. Moramo biti odgovorni i ne živjeti u iluziji da se to ne može ponoviti.