Na ponos Bjelovarčanima
Uspjeh Hrvatske rukometne reprezentacije gluhih na Svjetskom prvenstvu. U finalu su pobijedili Rusiju 29:22 i time obranili naslov prvaka iz turskog Samsona 2014. godine
Valu izvanrednih uspjeha hrvatskih sportaša ove godine pridružila se i Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih koja se vratila sa Svjetskog prvenstva u Brazilu gdje su se okrunili zlatnom medaljom. Od 12. do 21. srpnja u Brazilskom gradu Caxias do Sul gluhi rukometaši Hrvatske nastupali su na Svjetskom prvenstvu.
Samo nižu medalje
Tihi pakleni, kako ih od milja zovu, igrali su s Ekvadorom, Kamerunom te dobro znanim rivalom – Rusijom. Rukometaše Ekvadora igrači trenera Marija Sirotića pobijedili su s uvjerljivih 36:14. Zatim je još uvjerljivije pao Kamerun 47:16, a Rusija je savladana s 29:22.
Jedan od bitnijih igrača ove reprezentacije Bjelovarčanin je Bojan Crnojević kojemu ovo nije prvi uspjeh s reprezentacijom. Naime, od 2008. godine, otkada je član tihih paklenih, Bojan je osvojio dvije zlatne i jednu brončanu olimpijsku medalju, dva zlata i jedno srebro na europskom prvenstvu i, konačno, dva zlata na svjetskim prvenstvima. Ovoga su puta pobijedili Rusiju i time obranili naslov svjetskog prvaka iz turskog Samsona 2014. godine. Crnojević, inače desno krilo rukometne reprezentacije gluhih, još je jednom dokazao da se Bjelovar zasluženo smatra gradom rukometa. Naime, Bojan cijeli život igra rukomet u klubovima RK Bjelovar, Ivanska, a trenutno je dio kluba Zagorica iz Velike Gorice. Bojan se reprezentaciji pridružio prije deset godina nakon što mu je uslijed operacija oštećen sluh.
– Moj otac bio je predsjednik Udruge slijepih u Bjelovaru pa je u razgovoru s prijateljem saznao za reprezentaciju gluhih. Kako oduvijek igram rukomet, ovo je bio logičan idući korak za mene i odluka da igram za tu reprezentaciju donijela mi je puno iskustva i sretnih trenutaka. Uspjesi reprezentacije nižu se još od 90-ih godina, a sada imamo ekipu koja je odlična i vjerujem da postoji još natjecanja na kojima se možemo dokazati – objasnio je Bojan. Put u Brazil nije bio lagan. U Brazilu je trenutačno zima pa su temperature noću padale i do dva stupnja, a takozvani jet lag gotovo da nije prošao tijekom boravka tamo.
Želja su mu još Olimpijske igre
–Došli smo devet dana prije kako bismo se malo privikli na klimu i vremensku razliku. Ispostavilo se da nam ni to nije bilo dovoljno, noću smo spavali pet sati, dnevno odradili dva treninga i eventualno uhvatili još sat-dva sna. Iznenadilo me to, mislio sam da će nam u Aziji biti tako, a tamo smo se već nakon dva dana privikli – prisjetio se Bojan koji se ovim uspjesima svrstao u društvo o kojemu se već dulje vrijeme priča- prvaci iz zemlje sa samo četiri milijuna stanovnika. Bojan tvrdi kako je neupitno da su Hrvati talentirani za sport te, koliko god je teško bilo financijski ostvariti pojedinačne ili ekipne ciljeve, voljom, željom i radom kompenziraju taj nedostatak.
– Najiskrenije, da su nam uvjeti idealni, kao zemlja ne bismo cijenili ove uspjehe kao što ih sada cijenimo, već bismo ih uzimali zdravo za gotovo – kazao je Bojan.
Iduće godine, kaže, igrat će na međunarodnom turniru u Danskoj, a u reprezentaciji se planira zadržati još dvije do tri godine. Želja mu je, kao i ostalim reprezentativcima, nastupiti na još jednim Olimpijskim igrama i svoju reprezentativnu karijeru okruniti još jednim zlatom te Hrvate, a osobito svoje Bjelovarčane, učiniti još jednom ponosnima.
