Dani Georgija Para 2020. se ovoga svibnja u uvjetima pandemije ne održavaju na kazališnim daskama već objavom videozapisa i medijskim obraćanjem o tom intelektualcu koji je oblikovao fizionomiju hrvatskoga kazališta druge polovice 20. stoljeća. Priopćilo je to karlovačko Gradsko kazalište Zorin dom u povodu druge godišnjice njegove smrti.
Lani, na prvu godišnjicu, ustoličena je manifestacija Dani Georgija Para u trajno sjećanje na režisera koji je režirao više od 200 predstava u Hrvatskoj i inozemstvu te na pedagoga i nositelja niza institucionalnih funkcija u kulturi.
Režirao je Paro, piše u Hrvatskoj enciklopediji, u Karlovcu, Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Osijeki i Rijeci, ali i u inozemstvu, osobito u SAD-u i Sloveniji. Pripadnik je postgavellijanskoga naraštaja redatelja i tzv. kartela (K. Spaić, B. Violić i D. Radojević). Režirao je dokumentarne filmove, televizijske i radiodrame. Objavio je knjige kazališnih zapisa Iz prakse (1981), Made in USA (1990), Theatralia disjecta (1995), Razgovor s Miletićem (1999) i Pospremanje (2010).
Karlovačko kazalište Parov citat „Ne mjere se gradovi brojem kuća ni stanovnika, nego se diče svojom kulturom,“ iz knjige „Razgovor s Miletićem“, parafrazira u misao da se Karlovac diči Georgijom Parom, velikim hrvatskim intelektualcem i umjetnikom iz Karlovca.
Voditeljica Dramskog studija karlovačkog Gradskog kazališta Zorin dom Sanja Hrnjak u svom današnjem priopćenju kaže da je Paro svoju prvu režiju ostvario 1953. godine s Dramskim studijem u Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu. Tu je 1957. godine režirao i svoju diplomsku predstavu, a upravo je i karlovačka premijera posljednjeg režijskog uratka 'velikog Žorža' - predstava „Dobri čovjek Bažulek“ iz koprodukcije zagrebačkog kazališta KNAP i Zorin doma bilo posljednje pojavljivanje Georgija Para na kazališnim daskama.
Parov prijatelj iz školskih dana dr. Darko Jerinić izjavio je, kaže Hrnjak, da Paro Karlovac nije zaboravljao ni u vremenima dok je režirao Eduarda II u Dubrovniku, Henrika IV u Kaliforniji sa slavnim Michaelom Douglasom, predavao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i američkim sveučilištima, ravnao Dubrovačkim ljetnim igrama u najznačajnijem razdoblju njihove povijesti i dok je bio intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.