Nametnik napao šume hrasta, niti jedan insekticid ga ne može suzbiti

Nametnik mrežasta stjenica hara po hrastovim šumama, iza sebe ostavlja potpuno isisano, požutjelo lišće. Zahvatila je gotovo cijelo područje rasprostranjenosti hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, razlike su samo u intezitetu zaraze.

- Najteže je na području Uprave šuma podružnice Vinkovci, odnosno Vukovarsko-srijemske županije, gdje je zaraženo oko 70.000 hektara – iznosi Ana Juričić Musa iz odjela za odnose s javnošću Hrvatskih šuma.

Teško ju je obuzdati jer neprijatelja u prirodi nema, a ne postoji niti registrirani insekticid kojim joj se može stati na kraj. A štete su, predviđa se, ogromne.

- Posljedica je narušeno zdravstveno stanje šume, smanjena vitalnost i prirast drvne mase. Štetnik isisava klorofil iz lista, gubi se asimilacijska površina i hrast izgleda kao da se suši. Da bi hrast preživio, prerano odbacuje žir koji nije klijav. Drvo hrasta je, pak, iskoristivo jer ne napada samu drvnu masu – pojašnjava naša sugovornica.

Kako bi pravilno odredili posljedice napada mrežaste stjenice, kao i strategiju borbe protiv tog štetnika, Hrvatske su šume, dodaje, potpisale petogodišnji znanstvenoistraživački projekt sa Šumarskim fakultetom, na temu istraživanja njegove pojave, djelovanja, štetnosti i načina suzbijanja.

Hrastova mrežasta stjenica prvi je put u Hrvatskoj zamijećena 2013. i od tada se širi. Porijeklom je, inače, iz Sjeverne Amerike, odakle je stigla u Europu i dijelove Azije.

Može izazvati alergijeske reakcije

- Nametnik se širi prelijetanjem i transportom, na kamionima, automobilima, na odjeći, posječenom drvu koje se prevozi, dakle, svim mogućim načinima – ističe Ana Juričić Musa.

Svaki štetnik, nastavlja, radi velike štete kada se pojavi na stranom području, gdje (još) nema prirodnih neprijatelja. Zanimljivo je, pak, kako u svijetu, pa tako niti u EU ne postoji nijedan insekticid registriran isključivo za hrastovu mrežastu stjenicu jer nigdje ona nije predstavljala tako veliku ugrozu, pa nije bilo potrebe za suzbijanjem, ali je praćena njena prisutnost.

- Hrvatske šume posjeduju FSC cetifikat koji također zabranjuje upotrebu mnogi kemijskih spojeva koji se nalaze u komercijalnim sredstvima za zaštitu bilja, pa nas i to ograničava. Uz navedena ograničenja, u Hrvatskim šumama u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, te Šumarskim fakultetom i Hrvatskim šumarskim institutom pokušavamo pronaći adekvatno sredstvo kojim bi mogli suzbijati stjenicu, a da pri tom poštujemo sve zakonske obaveze – navodi.

Najveće šanse u borbi protiv te napasti stvorile bi se u slučaju pojave nekog prirodnog neprijatelja, predatora koji bi sveo populaciju stjenice na mjeru koja ne bi predstavljala opasnost za šume.

- To je mehanizam koji se u prirodi događa, da neki novi organizam u početku nema prirodnih neprijatelja u okolišu, a onda se oni ipak pojave. Suzbijanja koja smo do sada proveli, kao i ona koja planiramo za iduću godinu, bit će moguća samo na ograničenim površinama, kao što su rasadnici, klonsko-sjemenske plantaže, oplodne šumske površine, s ciljem da omogućimo obnovu šuma, starih hrastika – zaključuju u Hrvatskim šumama.

Stjenica može ubadati ljude ili izazvati manje alergijske reakcije, ali zasad nisu zabilježene neke veće smetnje.