U Zavičajnom muzeju u Imotskom otvorena izložba Životinjski svijet Imotske krajine
Riječ je o prirodoslovnoj izložbi ptica, zvijeri i sisavaca iz privatne zbirke pasioniranog lovca Roka Rebića
“Životinjski svijet Imotske krajine” naziv je izložbe postavljene u Zavičajnom muzeju u Imotskom. Riječ je o prirodoslovnoj izložbi ptica, zvijeri i sisavaca iz privatne zbirke pasioniranog lovca Roka Rebića. Izloženo je ukupno 76 eksponata. Ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Imotski Ankica Jukić iznimno je zadovoljna što su u kratkom vremenu uspjeli postaviti dva zahtjevna projekta, ovu izložbu te kazališnu pučku predstavu Hasanaginica.
Dva velika projekta
– Odraditi ovako dva velika projekta u 14 dana, Hasanaginicu i ovu izložbu, mogu samo djelatnici Pučkog otvorenog učilišta Imotski. Zahvaljujem svojim prijateljima i radnim kolegama koji su na svojim leđima iznijeli tako velik teret. Naravno, zahvaljujem gospodinu Roku Rebiću koji je ovu svoju preveliku ljubav ustupio nama, da bismo mogli to pokazivati, ali i učiti iz toga – izjavila je ravnateljica Jukić.
Dodala je da zahvaljuje Ministarstvu kulture RH, koje je odobrilo sredstva za ovu izložbu te osnivaču POU-a Gradu Imotskom, koji podržava svaki projekt Učilišta. Branimir Leko, voditelj Zavičajnog muzeja, prisutnima je predstavio ovu suvremeno postavljenu izložbu.
– Pripremljen je i grafički dio, a na samim natpisima nalaze se QR kodovi koji posjetiteljima omogućuju preslušavanje zvuka glasanja svake pojedine životinje – rekao je Leko.
Vlasnik zbirke Roko Rebić lovac je već punih 50 godina.
– Od prve sam plaće 1969. godine, kada sam se zaposlio, kupio lovačku pušku. Ovdje sam izložio samo dio kolekcije jer u Muzeju nema mjesta, premali je za cijelu moju zbirku trofeja. Recimo, rogova srnjaka imam 120, vukova 25, kljova veprova i ne znam koliko.... Usporedbe radi, ovo što je izloženo ovdje vrijedi toliko da sam za taj novac mogao kupiti kuću na splitskim Mejama – kaže Rebić.
Tijekom pola stoljeća koliko se bavi lovom, nebrojeno je doživljaja i zanimljivih lovačkih priča.
– Nikad nisam u Hrvatskoj išao na visoki lov, ali bio sam član nekoliko društava u BiH. Jednom sam na minus 30 stupnjeva, ostao sam u šumi kako bih ulovio vuka. Imao sam džip, bez džipa ne možeš ništa, bio sam u lovištu u Glamoču, jednom od najvećih na prostoru bivše Jugoslavije u kojem ima svega, od prepelica do medvjeda. Tu sam lovio vukove. Učlanili su se u lovačko društvo i moj sin i prijatelji koji su lovili zeca, a ja sam pratio tragove vukova. Vuk ima svoje staze kojih se drži. Došli smo do hranilišta, tu je poznato mjesto Hrbine gdje su nekada lovili grofovi i uočio sam vučje tragove. Bilo ih je toliko da sam odlučio ostati preko noći i sinu sam dao auto i rekao mu da dođe ujutro. Dan je bio vedar, ali noć... Zima, snijeg, glad, niska temperatura. Temperatura je bila minus 30, ali došao je čopor, nagledao sam se vukova sigurno 20 minuta. Alfa-mužjak stoji i gleda, čopor jede. Svaki uzme svoju hranu i ne jede tu nego odnesu dalje. Ustrijelio sam alfa-mužjaka – priča Rebić.
Skup hobi
Kaže da je lovstvo skup hobi. Ranije je plaćao i preparatore životinja, ali tijekom godina svladao je zanat i sada sam preparira svoje trofeje. – Auta, šuške, municija, putovanja, ponekad sam se znao svađati zbog toga sa ženom, ali bez njezine podrške ne bih se mogao time baviti. To i nije bilo normalno, sam otići u Glamoč u snijeg, a nije bilo mobitela – smije se Roko Rebić. Ne može svatko biti lovac, dodaje, treba voljeti prirodu.
– Ja odem na pjevalište i slušam tetrijeba što ne može svatko, treba doći na 50 metara. Šuma se ujutro budi, sve pjeva i treba prepoznati tetrijeba – priča Rebić.
Aktivno lovi i danas. U petak, kaže, ide u Kupres izviđati srnjaka. Ravnateljica Ankica Jukić i voditelj Muzeja Branimir Leko uručili su zahvalnicu Roku Rebiću.
Izrazili su svoje nade da će izvrsna suradnja zahvaljujući kojoj su ovom nadasve zanimljivom izložbom obradovali svoje sugrađane i goste, biti nastavljena.
