Vlado Bogović već 30 godina brine SE o uri i zvonu KARLOVAČKE CRKVE presvetog TROJSTVA
Neću zaboraviti kako sam ostao visjeti i njihati se na tonu i pol teškom zvonu. Popravljao sam mehanizam za zvonjavu, ali zaboravio isključiti glavnu sklopku...
Karlovčanina Vladu Bogovića poznaju kao vrsnog trgovca koji je mirovinu zaradio u trgovini obućom u središtu karlovačke Zvijezde, kao iznimnog pjevača u Karlovačkom oktetu, sudionika brojnih društvenih događanja u gradu, no mnogi ne znaju da je upravo Vlado Bogović zaslužan za ispravnost rada sata, ali i zvona u najstarijoj karlovačkoj kuli. Isprva obrambena kula, kasnije zvonik u franjevačkom samostanu u središtu karlovačke Zvijezde, najstarija je građevina u Karlovcu.
Radi bez naknade
Vlado Bogović već gotovo trideset godina održava sat na crkvi Presvetog Trojstva u franjevačkom samostanu, a pregledava i batove na zvonima zbog kojih se mora penjati na toranj. Stari sat, austrijskog majstora iz 18. stoljeća, navijao je svakoga dana jer je bez navijanja mogao pokazivati točno vrijeme 26 sati u komadu. No, 1979. godine stari je sat digitaliziran, pa njime i zvonima upravlja digitalno iz sakristije samostana.
– Prije toga sam deset godina vodio brigu o satu u crkvi Majke Božje Snježne na Dubovcu, a zadnja tri desetljeća sam domar kod franjevaca. Posebna su mi briga sat i zvonik. Vjernik sam, često u crkvi, tako da me ova obveza veseli i ispunjava. Puno sam toga doživio pazeći na sat i zvono, a nikad neću zaboraviti kada sam, igrom slučaja, ostao visjeti i njihati se na tonu i pol teškom zvonu. Tih nekoliko minuta činili su mi se kao sati agonije. Išao sam popraviti mehanizam za zvonjavu na velikom zvonu koje je stalo, ali sam zaboravio isključiti glavnu sklopku. I kada sam riješio kvar, zvono je automatski počelo zvoniti; njihati se lijevo/desno i trzati, i ja na vrhu tog zvona. Srećom, lanci mi nisu uhvatili nogavice, a i prijatelj me spasio; isključio je sklopku i sišao sam. Od tada u zvonik više ne idem sam – govori nam dobri duh samostana koji za taj posao nije plaćen, već ga radi iz zadovoljstva.
Nekada je svakodnevno navijao sat koji je, nakon što je digitaliziran, radiovezom povezan s glavnim satom za EU vrijeme u Frankfurtu. Do grešaka i kašnjenja u vremenu zna doći zbog rada mehanike u tornju. Veliki problem kod elektroničkih satova su vremenske nepogode i grmljavina.
Kad kazaljke polude
– Toranj često pogađaju gromovi, pa se prazni velikog elektriciteta i to blokira sat, potjera ga naprijed, poremeti rad kazaljki, pa ga popravim. Jednom je bilo toliko nevrijeme, s udarima groma, da su stali sat i zvona jer je uništena čitava elektronika, pa je zamijenjena. Pregledavam i zvona. Njih često osluškujem, pa i tako mogu “čuti” je li sve u redu – priča nam domar Vlado.
