Trostruki prvak Zadarske županije u disciplini pojedinac, virski boćarski as Darko Bašić osvojio je brončanu medalju na Prvenstvu Hrvatske koje se odigralo u Buzetu. Buzetsko boćalište Kozari bilo je sretno za Bašića, koji je tako osvojio svoju drugu medalju u disciplini pojedinac klasično (srebro 2016.), treću samostalno s PH (bronca u disciplini krug 2018.) te četvrtu ukupno (srebro u parovima s Igorom Vučetićem 2015.), a to je niz za koji Bašić na policama svoje trofejne sobe treba tražiti dodatna mjesta.
Police pune odličja
– Morat ću s polica skinuti županijske medalje i pehare te osloboditi mjesto za sve brojnije HBS-ove medalje – šali se Bašić. Do medalje je virski boćar došao nakon što je u četvrtfinalu pobijedio Ratka Brnadića iz zagrebačkih Ponikvi (13:0).
– Nisam dobro otvorio turnir, iako sam imao početno vodstvo. Jednostavno me nije išlo valjanje. Izvukao sam se kasnije protiv boćara iz Šibenika, iako je u repesažu bilo dosta muke i borbe. No očekivao sam da ću napokon na turniru odigrati jednu vrhunsku predstavu. Dogodila se u četvrtfinalu – kaže Bašić koji je, kako se tada činilo, imao energiju za polufinale jer je zagrebačkog boćara u četvrtfinalu pomeo rezultatskom „metlom“ za svega 50-ak minuta. No bio je to račun bez Milana Celije, boćara prvoligaške Pule i bivšeg izbornika reprezentacije Hrvatske.
– Medalja je lijep uspjeh, pogotovo što je već četvrta koju imam s PH, ali dojam koji sam ostavio na turniru ipak nije najbolji. Dvije najslabije utakmice odigrao sam u polufinalu i kasnije u susretu za treće mjesto. Polufinalni poraz od Celije mogu objasniti njegovom sjajnom igrom i zasluženom pobjedom. Stvarno nisam mogao ništa napraviti te parirati njegovu vrhunskom izdanju, ali u borbu za treće mjesto ušao sam potpuno prazan, bezvoljan i bez potrebne ambicije. Nije kod mene bilo nikakvog žara, borbe ni kvalitete. Bio je to razočaravajući nastup – iskreno će Bašić.
Presudio umor
Iako je bila više revijalnog karaktera, jer su oba poražena u polufinalu osigurala brončane medalje, utakmica je ipak imala dovoljno izazova. Suparnik je bio Benjamin Guštin, također boćar Pule i hrvatski rekorder u štafetnom izbijanju. Reklo bi se – utakmica za gušt.
– Nije bilo tako. Možda je za potpuni gubitak volje i energije presudan bio umor. Bila mi je to već šesta utakmica na turniru, što znači da sam u borbu za treće mjesto ušao prethodno odigravši oko 450 minuta. Nisam zadovoljan nastupom u borbi za treće mjesto, ali rezultatom u Buzetu jesam. Svaka medalja na PH veliki je uspjeh – zaključuje Bašić.
U polufinalu PH u pojedincu nastupili su prvoligaški klasičari; boćarski as Celija, nacionalni rekorder Guštin i Davor Jelovica, kapetan riječkog Vargona i čovjek koji je nastupao u boćarskoj Ligi prvaka. Bašić je tako, slobodnije rečeno, pokušao plivati u malom bazenu kao omiljeni mu glavoč, ali okružen morskim psima.
– To su vrhunska imena i prvoligaški igrači, ali i mali Vir postaje sve veći – zadovoljno je virski boćarski bluzer zaključio priču s buzetskog PH.