Borba za radnu snagu
Godinama su turistički radnici zarađivali manje i od skromnog hrvatskog prosjeka, poslodavci napokon popravljaju radne uvjete
U petnaest ponajvećih hotelskih kuća troškovi rada porasli su od 2017. naovamo s 26,5 na 27,4 posto. Zaposleni su to osjetili kao desetpostotno povećanje plaća u 2018., a zaključno s ovom godinom u prosjeku će biti 18,6 posto bolje plaćeni nego prije dvije godine. Mnogim poslodavcima ni to neće pomoći, radna snaga tražena je roba i u Njemačkoj, Austriji, gdje su plaće u ugostiteljstvu gotovo duplo više, ili u Sloveniji, gdje konobar, kuhar, recepcionar... zarađuje 30 posto bolje nego na Jadranu. Sve to, pak, slijedi nakon cijelog niza godina u kojima su turistički radnici zarađivali manje od hrvatskog prosjeka.
S korektnijim odnosom prema sezonskoj radnoj snazi krenulo se tek kad se vidjelo da nekadašnji sezonci nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju masovno odlaze raditi u inozemstvo. U međuvremenu su tako, uz postupna dizanja plaća, standard hotelskih kuća postali i besplatni smještaj i hrana za sezonce.
Božićnica, 13. plaća...
Pojedine turističke kompanije za sezonske radnike grade i prave male hotele, ali ni tu nije kraj pogodnostima kojima ih poslodavci u novije vrijeme nastoje privući i zadržati. Najveća turistička kompanija u nas, Valamar Riviera, svojim će sezoncima u Rapcu, recimo, ovog ljeta ugoditi i – bazenom. Nalazi se uz samu morsku obalu, a u njemu su se ljetos kupali turisti. Hotel i bazen malo su osvježeni i prenamijenjeni za smještaj Slavonaca i drugih iz unutrašnjosti koji dođu raditi u Rabac.
Ova hotelska kompanija, inače, već neko vrijeme nastoji radnicima osigurati bolje uvjete. Recimo, svima koji ove sezone budu odrađivali puni mjesečni fond sati neto plaća će biti 5000 do 7500 kuna, stalno zaposleni i svi koji će u 2019. raditi najmanje deset mjeseci dobit će i 13. plaću od 5000 kuna, sezonci posebne nagrade od 1200 do 2000 kuna, a stalno zaposleni 2000 kuna božićnice. Pristojan smještaj i topli obroci se podrazumijevaju.
– Valamar je dosad uložio više od 60 milijuna kuna u smještaj za zaposlenike pa, pored Rapca, naši sezonci imaju smještaj u hotelima za zaposlenike na dvije lokacije u Poreču i na Krku, a gradi se i peti u Dubrovniku – kaže Ines Damjanić Šturman, šefica sektora ljudskih potencijala u Valamaru.
Za mnoge prekasno
Ne nude, naravno, svi na Jadranu takve pogodnosti, pogotovo ne manje tvrtke i privatnici, ali da za mizernu plaću i loš smještaj kakve se nisu libili nuditi sve do prije nekoliko sezona više nema interesenata, shvatili su manje-više svi. Za sezonku iz Bjelovara, Vedranu K., još uvijek na vrijeme. Posao pomoćne kuharice u hotelu na srednjem Jadranu dobila je prije tri godine, po završetku srednje kuharske škole.
– Prvo sam ljeto radila kao pomoćna kuharica s plaćom od 5000-5500 kuna. Drugo sam ljeto radila kao slastičarka, a u špici zarađivala gotovo duplo više. Ali to više ne bih ponovila. Radila sam i po 12 sati dnevno. Na kraju lanjske sezone za ovu su mi godinu ponudili mjesto kuharice s plaćom od 7500 kuna. Pristala sam, a prije nekoliko dana dogovor smo i potvrdili. Sve skupa nije loše. Imamo i hranu, po dvoje smo u sobi, lani su nam promijenili krevete, a sad preuređuju tuševe – kaže Vedrana koja je od zarade na Jadranu položila vozački, kupila automobil i ima za džeparac cijele godine.
Nažalost, za mnoge su bolji tretman i pristojniji radni uvjeti stigli prekasno i sad uvelike konobare, kuhaju, pospremaju u Njemačkoj, Austriji, Irskoj...
