događanja u vukovaru za vrijeme domovinskog rata
Stipe Majić Pipe potpisuje režiju, scenarij i produkciju dokumentarno-igranog filma "Glavu dole, ruke na leđa" u kojem bivši logoraši svjedoče o brutalnim premlaćivanjima, samicama, silovanjima, prijetnjama, strijeljanjima prije 27 godina
Iako je od agresije na Hrvatsku i razaranja Vukovara prošlo više od 27 godina i danas se malo zna o stradanjima i kalvariji kroz koju su prošli zatočenici srbijanskih logora. Većina bivših logoraša nerado govori o tim danima. S ciljem da se o tim stradanjima, o tjednima i mjesecima zatočenih po logorima, dozna više vukovarski branitelj s Trpinjske ceste Stipe Majić Pipe snimio je dokumentarno-igrani film pod nazivom „Glavu dole, ruke na leđa“.
Tijekom 90 minuta toga filma preživjeli logoraši govore o tome što su i kako preživjeli, kako su ispitivani… Govori se i o brutalnim premlaćivanjima, špalirima za doček, batinama u autobusima, samicama, silovanjima, prijetnjama strijeljanjima...
Drama je počela u Vukovaru
– Film je to koji prikazuje dramatične trenutke zarobljavanja i odvođenja vukovarskih branitelja i civila u srpske koncentracijske logore. Riječ je o jednoj priči koja prati 7000 ljudi i 269 dana provedenih u logorima. U filmu obrađujemo događanja u Vukovaru za vrijeme Domovinskoga rata s naglaskom na samu okupaciju grada, predaju i odvođenje hrvatskih branitelja i civila u srpske koncentracijske logore uz prikaze mučenja i tortura koje su ti ljudi prolazili – rekao je Majić koji potpisuje režiju, scenarij i produkciju filma.
Kaže da je film sniman na nekim autentičnim lokacijama u Vukovaru dok su ekonomsko dobro kod Lepoglave i zatvor u Lepoglavi zamijenili logore Stajićevo i Sremska Mitrovica. Na tim mjestima su i snimane igrane scene filma. Prikazuju se i neke autentične snimke iz ratne godine do kojih su, kako je rečeno, došli na razne načine. Ipak, najvrednije od svega su svjedočenja bivših logoraša od kojih neki po prvi put govore o svome zatočeništvu.
– O toj temi se malo zna i malo govori jer bivši logoraši najčešće sve to drže u sebi. Nisam logoraš, ali sam jedan od njih pa su se oni meni ipak otvorili i ispričali svoje sudbine. Kroz taj film svim tim ljudima i mojim suborcima želim odati priznanje za sve što su preživjeli. Smatram da su oni, uz poginule, najviše dali za stvaranje Hrvatske.
U filmu je 25 istinitih svjedočenja i to je najvrednije u filmu, što će zauvijek ostati – rekao je Majić. Napominje da planira snimiti i serijal priča na tu temu. O danima provedenim u logoru govori i Tomislav Josić koji je nakon zatočenja u Stajićevu, Sremskoj Mitrovici i Beogradu proveo devet mjeseci od kojih šest u samici.
Urezano u pamćenje
– Nije lako govoriti o tim stvarima, ali svi mi živimo svaki dan s tim sjećanjima. To ne možemo zaboraviti niti za još 50 godina. Urezano je u naše pamćenje. Govorimo iskreno o najgorim i najtežim trenucima svojih života, ali i kako smo uspjeli održati nadu da ćemo ipak biti spašeni na neki način – rekao je Josić.
Interesantno je da Majić za snimanje ovoga filma nije uspio pronaći novčanu potporu. Kaže kako je poslao puno e-mailova tražeći pomoć, ali da odgovora iz nekoga razloga nije bilo.
